Uprkos turističkom bumu Konjalti regija zadržala svoj šmek. Sudar slanog morskog vazduha i vetra sa masiva Taurusa.

Kažu, Antalijska regija je biser turske obale (Antalija, Alanja, Belek, Lara), a Konjalti regija, koja joj pripada a u stvari se “sudara” s njom, umnogome se razlikuje. Kemer, sa svojih 20.000 stanovnika, Gojnuk sa oko 8.000 žitelja… više liče na hrvatsku obalu. Šišarke i miris smole koji opija (jedino nema pinjola), plus palme koje njišu grane, ovoj regiji daju neku drugu dimenziju. Ne klasičnu turističku, jednostavno, osećate se nekako drugačije, mirnije, familijarnije…

Kemer nije Lara sa svojim blistavim, vasionskim hotelima, u čijim dverima se osećate kao na ulicama Pariza ili buticima Londona, ali zato ima svoj, poseban šmek. Kao i Gojnuk, koji se skrasio na devet kilometara od Kemera i 45 od Antalije, a koji se ponosi ravnom obalom, šljunkovitom plažom, četinarskom šumom, a sve to odozgo, sa skoro 3.000 metara, nadziru masivi Taurusa kao neki strog učitelj.

A ako baš hoćete da osim slanog morskog vazduha osetite i oštar vetar sa planine, jednostavno se ukrcate u žičaru koja vas popne na 2.400 metara. Sa tog vidikovca Taurusa možete videti i osetiti svu lepotu Konjalti regije i shvatiti zašto je sve više u modi.

Moram da se vratim na more koje je, rečju, čarobno. Pre podne mirno kao tepsija, sa tek pokojim malim umilnim talasima koji ti miluju lice, a po podne se slika utoliko menja što Posejdon očigledno želi da sve podseti ko je bog mora. Pa dune i pošalje mnogo veće talase, ali opet nekako mirne, prolazite kroz njih lako kao kroz mokru penu, lebdite na(d) njima, a oni te bacaju levo i desno, gore i dole.

Plaže su šljunkovite, samim tim i čiste, more nikada nije zamućeno, dugačke su ali, ipak, ne tako lepe kao, na primer, one u Fetju, ili atraktivne kao u Antaliji, gradu pomorandži.

Neverovatan je prizor kada palme i borovi “žive zajedno”, “sklope ruke” i naprave drvored pored obale i bazena, a vi šetate uz šum talasa koji vas podseća da ste, ipak, na moru a ne na nekoj promenadi u Nici ili Monte Karlu.

A možda i najveći plus za turistički bum je činjenica da na ovoj zapadnoj obali antalijskog zaliva možete da se kupate čak sedam meseci godišnje, od aprila do početka novembra. (Novosti)