Za Filipince kažu da su hrišćanstvo dobili od Evropljana, pragmatičnost od Amerikanaca i spiritualnost od Azijata. U sve to imali smo prilike da se uverimo za vreme našeg boravka na ovom rajskom arhipelagu.

Stižemo u Manilu, prestonicu Filipina. Ne izlazimo sa aerodroma ovog 14-milionskog grada, već se odmah ukrcavamo u Azijen spirit, majušni avion tipa Daglas.

Zaostao još od kolonizacije Amerikanaca, imao je samo 20 sedišta. Vreme oblačno i sparno, skučen prostor ubrzo postaje zagušljiv, pa jedva dočekasmo da poletimo. Azijski duh zadrhta, prope se, i uz škripu jurnu. Vešto pretičući oblake ubrzo uroni u beskrajno nebesko plavetnilo. Ispod nas, u tirkiznoj vodi Pacifika, kupalo se sunce. Vremena je bilo toliko da za posluženje dobijemo – bombonu! Posle slatkog zalogaja slećemo na majušnu pistu ostrva Katiklan. Sa aerodroma Kodofredo Ramos odlazimo do brodića i uz pomoć toplog vetra ubrzo stigosmo u Borakaj – jedno od filipinskih ostrva iz snova.

“Šešir, longi i papuče, pa krenite duž plaže!“, sa širokim osmehom i na odličnom engleskom savetuje nas debeljuškasti čuvar plaže Filipinac Bili. I baš taj večito prisutni filipinski osmeh za koji kažu da vredi više nego hiljadu reči, jedna je od osnovnih obeležja ovog naroda.

Sve je na Filipinima ljupko: deca, žene, ljudi, ptice, kuće, bašte, školjke, pirinač, polja… Miroljubivi i blagi, ljubazni i predusretljivi u stanju su ceo dan da presede na plaži i u senci neke palme posmatrajući more ili prolaznike. Razgovor započinju sa „po“ (jeste), a završavaju sa „bahala na!“ ( „što ide to će doći!“), jednostavni i skromni, uživaju u običnim stvarima.

Obala borakajska je doista rajska sa belim peskom, čistim morem i pirogama – ribarskim čamcima sa „skijama“ sa strane. Obala je oivičena vitkim palmama i dugačkom utabanom ulicom, namerno se ne betonira zbog autentičnosti! Po danu ona je načičkana niskim tezgicama sa mnoštvom ogrlica, narukvica i ukrasa od školjki.

Noću ta ista obala postaje glavna promenada sa beskrajnim kolonama turista udešenih i napirlitanih za sve vrste provoda. Blješte tesno zbijeni restorani, kafei i barovi. Istaknuti jelovnici nude specifičnu filipinsku hranu, pretežno svežu ribu kao i sve plodove mora. Sve što prstom pokažete priprema se specijalno za vas, na licu mesta. Svečano odevene borakajske porodice sa decom u organdinskim haljinicama izlaze u večernju šetnju. U mokrom pesku iza sebe ostavljaju stope i svoje male brige. (Danas)