Ranije je deo Berlina uz obalu reke Špreja bio pogranično područje između istočnog i zapadnog Berlina. Danas je to središte grada i baš tu leži i hotelski brod Eastern Comfort.

Samo mali metalni most spaja brod s kopnom. Soba, prva kategorija, na strani prema obali, veća je nego što bi se isprva pomislio. Otprilike pet puta tri metra – i iznenađujuće je svetla.

Kroz prozor pogled pada na suvenirnicu East Side galerije, najdužeg još sačuvanog dela Berlinskog zida.

Oko njega se trenutno stvara velika buka, jer jedan bogati investitor želi da sruši deo za potrebe gradnje luksuznih apartmana.

Iznad kreveta u sobi je mreža protiv komaraca, a u uglu sobe umivaonik s ogledalom, tuš i WC. Kada se boravi u ovoj sobi, čini se da su buka i užurbanost grada jako, jako daleko.

San svetskih putnika
“Raditi na brodu je lep način zarađivanja za život”, kaže vlasnik ovog plutajućeg hostela Edgar Šmit fon Greling.

Ovim brodom on je ispunio životni san. “Gosti na brodu mi daju mnogo pozitivne energije.”

Tu noće sasvim različiti ljudi – od putnika koji s rancem putuju po svetu, pa sve do menadžera, penzionera ili porodica s malom decom.

Fon Greling je visok, rado nosi braon košulje kakve su se u Nemačkoj nosile 70-ih godina i pantalone od korda.

Ovaj diplomirani arhitekta je otac dvoje dece i ranije je i sam mnogo putovao svetom.

Rođen je u Mumbaju, odrastao u Južnoj Africi a i danas često putuje po Crnom kontinentu. Godinama je živeo na jednom brodu usidrenom u rukavcu reke Špreje i tu se rodila ideja o otvaranju plutajućeg hostela.

Brod kakav je tražio je pronašao u Vilhelmšavenu na obali Baltika. Nakon dugih pregovora ga je uspeo kupiti i potom preko reka i kanala dovesti do Berlina.

Budući da je brod bio previsok za brojne mostove na tom putu, on je razmontirao čitavu gornju palubu s kabinama – njih je dopremio jednim drugim teretnim brodom. Tek na cilju, nedaleko mosta Oberbaum, brod-hotel je ponovo montiran.

Mesto s istorijom
Od tada Eastern Comfort – kako se brod sada zove – leži trajno privezan na istočnoj obali reke, usred četvrti Friedrichshain-Kreuzberg koja u Berlinu važi za vrlo “in”. A budući da je potražnja za plutajućim sobama bila vrlo velika, Fon Greling je 2008. kupio još jedan brod.

Oba se nalaze u najdinamičnijem i najzanimljivijem delu Berlina – do najpoznatijih klubova poput Bergaina ili Watergatea se lako može doći pešice. S druge strane na reci je vrlo mirno i tiho – tu u seni ostataka Berlinskog zida.

Položaj oba broda je zanimljiv i iz istorijske perspektive. Do 1990. godine je sredinom reke prolazila granica između Zapadnog i Istočnog Berlina, što znači i granica između Istoka i Zapada.

Obale su s obe strane bile strogo nadzirane, a brojni pokušaji plivanja na drugu stranu su završavali tragično.

“Ovo je bila ničija zemlja”, seća se Dajan Klajndinst, koja na brodu Eastern Comfort redovno organizuje različite priredbe i predavanja.

“Kao građanka Istočnog Berlina ja nisam smela da dođem ni blizu Zida!”

Ova danas 52-godišnjakinja s mnogo emocija priča gostima o svom životu u Istočnom Berlinu pre pada Zida. Njoj je uspelo da prebegne na Zapad još i pre raspada DDR-a: preveliki je bio strah od hapšenja, nakon što je krajem 80-ih učestvovala u prvim demonstracijama protiv režima.

Pomirenje s prošlošću
Danas samo priče svedoka podsećaju na vreme kada su naoružani čuvari granice DDR-a i BRD-a stajali na suprotnim stranama reke i odmeravali se ponekad i preko nišana.

Danas na Eastern Comfort dolaze ljudi sa svih strana sveta i odavde kreću na otkrivanje nekada podeljenog grada.

Samo još uveče se može osetiti nešto od nekadašnjeg “šarma ničije zemlje”: kada padne noć i svetlo uličnih svetiljki se oslikava u Špreji, livada između ostatka Zida i broda je prazna, a Eastern Comfort je mirno ostrvo usred metropole Berlina. (dw.de)