Jedna od najdivnijih pećina na svetu, vremeplov koji nas vodi u daleku prošlost, galerija koja čuva bogatstvo – sve je to čuvena pećina Lasko.

Priča o otkrivanju pećine Lasko deluje nalik kakvoj bajki ili snu. Dalekog 12. septembra 1940. dvojica dečaka lutala su šumom na jugozapadu Francuske. Loveći zečeve sa svojim psom naišli su na neobičnu jamu. Radoznalo kuče odmah je počelo da kopa zemlju ne bi li produbilo jamu, a dva dečaka nisu ni slutila da će to biti ulaz u „predistorijski Versaj“.

Nepregledna pećina sačuvala je od zaborava neverovatne slike stare vekovima. Tek 1948. godine otvorena je za javnost nakon što je tim najvećih svetskih stručnjaka uspeo da zaštiti umetnička dela na zidovima pećina.

Godinu dana pre otvaranja Ralf Morsi bio je prvi fotograf kojem je dopušteno da uđe u pećinu i svojom kamerom zabeleži vredna umetnička dela, svedočanstva davnih vremena o kojima se tada malo znalo.

Sada devedesetogodišnjak, ovaj živahni starac rado se priseća tih vremena kada je radio za američki magazine „Time“ i „Life“.

„Life je tada otvorio svoju biro u Parizu, neposredno posle završetka Drugog svetskog rata. Jednog dana dobili smo poruku iz Njujorka da bi trebalo da obiđemo nekakvu pećinu o kojoj svi pričaju. Uradili smo malo istraživanje i shvatili da, iako je pećina otkrivena pre nekoliko godina, niko još nije fotografisao njenu unutrašnjos. Zapravo, veoma malo ljudi ju je uopšte obišlo, osim naučnog tima“, priča Morsi o tim danima.

Ubrzo su počele pripreme i Morsi se kroz kratak period našao oči u oči sa „umetnošću kromanjonaca“.

„Prvi pogled na te slike bio je zaista neverovatan. Bio sam zadivljen bojama i načinom na koji su se tako živo održale i posle hiljadu i hiljadu godina, kao da su juče naslikane. Većina ljudi nema predstavu o tome o koliko velikim delima ovde govorimo. Postoje prizori životinja dugački i po pet metara“, dodaje fotograf još uvek uzbuđen kao kada je prvi put ušao u pećinu.

On napominje da, iako je u pitanju velika privilegija, to nije bio nimalo lak posao. Zahtevao je veliku fizičku spremnost, mnogo znoja i modrica, ali je Morsi bio istrajan u nameri da dokumentuje veličanstvene murale.

Međutim, ni pune dve decenije nakon otvaranja pećine za javnost, umetnička dela našla su se u opasnosti. Već 1963. godine pećina je zatvorena jer je uočeno da su umetnine oštećene ugljen dioksidom koji je dolazio iz izdaha brojnih posetilaca.

Danas svega mali broj ljudi tokom nekoliko određenih dana godišnje može da obiđe pećinu Lasko, a tim stručnjaka neprekidno radi ne bi li sačuvao vredan umetnički zapis od zaborava. Morsi je zato postavio galeriju svojih fotografija na sajt magazina „Life“ ne bi li bar na taj način učinio dostupnim blago koje poseduje „predistorijski Versaj“, kako mnogi nazivaju ovu magičnu pećinu. (B92)