Prvo što ćete primetiti u ovom Raju na zemlji, biće beskrajna udaljenost između najbližih gradova, dugačke trake obrađene zemlje između vas i horizonta i ogromna kupola neba. Sledeći je pejzaž, preciznije – pejzaži.

Na jednom mestu okruženi ste pustinjom sa ponekim busenom bodljikavih trava. Pomalo podseća na američki jugozapad, a pomalo na pustinje Australije, a kada priđete okeanu, modri Atlantik sa hladnom obalom, može vas asocirati na Irsku. Ako pođete ka jugu, iznenadiće vas jato ružičastih flamingosa od kojih će vam neki i prilaziti i dozvoliti da ih dodirnete.

Sve je to Baija Bustamante, privatna farma ovaca u argentinskoj Patagoniji čiji je vlasnik Matijas Sorijano (41) i koji dočekuje do 18 gostiju u jednoj turi od avgusta do maja.

Baija privlači samo naročite posetioce – one koji su više putnici, nego turisti, one koji više vole da naprave nešto novo, nego da ih neko time posluži, ko želi da jaše, vozi kajak i pešači, umesto da provede dan sunčajući se na plažu. Takvi ljudi dolaze kod gospodina Sorijana da istraže njegovu nepreglednu farmu, a onda zaspu snom pravednika pod ćebetom od čiste ovčije vune i to mnogo pre jedanaest uveče.

Svi apartmani su slično uređeni: imaju dve spavaće sobe, urednu dnevnu sobu, skromnu kuhinju i izlaz na terasu svega nekoliko metara od Atlantika.

Ima domaće životinje – ovce, pse, mačke i konje koji slobodno trče i pasu. Međutim, tu su i lisice, armadilosi, veličanstveni gvanako, divlji rođak afričke kamile i još mnogo životinja. Sa obale možete gledati kitove kako izbacuju repove iznad vode i na istom mestu narednog jutra, delfine u igri.

Tu su i ptice – Baija Bustamante je “obećana zemlja” za ornitologe. Postoji više stotina vrsta: galebovi, laste, sokolovi, jastrebovi, albatrosi, orlovi i nekoliko vrsta koje ne postoje nigde drugo na planeti. Na stenama možete naći čitava jata kormorana i džinovskog burnjaka sa rasponom krila od gotovo dva metra.

Sa takvom prirodnom raznovrsnošću, neizbežno je poređenje sa takođe argentinskom popularnom destinacijom – ostrvom Galapagos.
“Galapagos je uništio saobraćaj. Ja neću dozvoliti da se to desi i ovde. Možemo smestiti samo 18 ljudi u jednom trenutku. To je sve”, kaže on podsećajući da Galapagos obiđe 100.000 ljudi godišnje, dok na njegovu farmu dođe oko 400.

Iako Baija Bustamante nije ostrvo, njegova izolovana lokacija omogućila mu je da zadrži sve te vrste na jednom mestu, baš kao Galapagos ili Madagaskar. Njeni stanovnici žive od uzgoja ovaca i prikupljanja morske trave – ne turizma.

Baiji ne treba promocija, pa je ne možete pronaći preko neke turističke agencije. Ali ima svoj sajt! Posetioci su počeli da se zanimaju 2005. kada je dvoje Nemaca slučajno zalutalo na Sorijanov posed. On ih je pozvao da budu njegovi gosti, a dobar glas se lako proširio.

Noćenje košta 215 dolara i obuhvata i tri domaća sveža obroka, kao i vino, onoliko koliko možete da popijete. (Nytimes.com; foto: bahiabustamante.com)