Planina iznad Banje Koviljače postaje sve atraktivnija turistička destinacija. U doba “Viskoze”, propuštena šansa koju sada nadoknađuju privatnici…

Ne tako davno, dok je još “Viskoza” radila punim gasom i ostvarivala deviznu zaradu i do stotinu miliona dolara godišnje, tadašnja vlast nije uspela, ili nije htela da uredi nijednu skijašku stazu na obližnjem Gučevu, što nije bilo ni skupo, ni komplikovano. Umesto toga, kompletan turizam na legendarnoj planini, na kojoj je postojao samo Dom planinara, svodio se na rekreaciju radnika – neretko i uz opskurne sadržaje, koji su bili u velikom raskoraku sa tada moćnom “Viskozom”. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da je taj gigant, usput, trovao ovaj deo Srbije, ali i obezeđivao redovne zarade za oko 12.000 radnika…

Elem, ta i takva “Viskoza” je stala, a Gučevo je – zahvaljujući preduzimljivosti ovdašnjih ugostiteljsko-turističkih poslenika – stasalo u jednu od posećenijih i važnijih destinacija. Jer, samo jedan od kapaciteta, na pola puta od Koviljače do spomen-kosturnice junacima iz Prvog svetskog rata, vlasništvo “Gučevo travela”, od početka godine, ostvario je 5.800 noćenja dece i omladine.

– Neshvatljivo je što turistička ekspanzija na Gučevu, sa kojeg se, kao na dlanu, vidi Drina, ispod kojeg je prelepa Banja Koviljača, a nedaleko Tršić, Tronoša, Tekeriš i Dobri Potok, te susedna znamenita mesta u Republici Srpskoj, nije započeta ranije. Ali, bolje ikad, nego nikad… Moja porodica je prepoznala ove potencijale, uložili smo novac i sada, osim što punimo sopstvene kapacitete, šaljemo goste i u druge turističke centre – kaže Vladimir Matić, direktor “Gučevo travela”, koji ima savremene vajate i, osim udobnog smeštaja, nudi i terene za sve sportove.

Sagovornik “Novosti”, nadalje, kaže da su gosti danas sve zahtevniji, pa turistički poslenici uvek moraju da budu spremni da im izlaze u susret – do izvoljevanja. Jer, nije dovoljno što gučevske šume imaju prelepe staze, najveću koncentraciju ozona u čitavom regionu, obilje lekovitog bilja, te kvalitetnih vrsta gljiva i zavidan fond divljači. Mora se, zaključuje Matić, voditi svakodnevna borba za svakog gosta – jednako i iz zemlje, i iz inostranstva. (Novosti

)