„Els Quatre Gats“ je restoran u Barseloni u kome je mladi Pikaso 1900. priredio svoju prvu izložbu. Saznavši za taj podatak, od kustosa u Pikasovom muzeju, uputio sam se na adresu Carrer de Montsio 3. Konobar iz Pariza Pere Romeu, koji je, vratiši se u Barselonu, 1897. osnovao ovu kafanu, svojevrsnu instituciju buduće boemije, nije ni slutio gromoglasnu slavu ovog zdanja.

Desetak godina kasnije on je preminuo kao žrtva sopstvenih neodmerenih planova. I tuberkuloze. Pikaso, i budući katalonski velikani, a u društvo im je dolazio i Antonio Gaudi, verovatno sa genijalnom mukom „Sagrade Familie“ u glavi, od ove taverne, danas u preovlađujućoj oker žutoj, genijalnim razmišljanjem, crtanjem i konzumiranje raznovrsnih alkohola, napravili su kultno mesto umetničke i turističke Barselone. U kome danas dominira, ne neki Pikasov rad, već impozantno platno koje je naslikao artist Ramon Kasas i Karbo, inače svojevremeni suvlasnik „Els Quat re Gats“. Na biciklističkom tandemu, vlasnik i suvlasnik, koncentrisano ulaze u istoriju, u kojoj Kasas i Karbo već ima mesto i kao istaknuti španski modernista.

U ovom lokalu, smeštenom u blizinu centra, nije bilo nikoga da mi kaže da li su u njega, svojevremeno, navraćale „nevaljale devojke“ iz Carrer D’Avinyo. Ili je mladi Pablo morao da ih potraži na lokaciji koja nije suviše udaljena od ovog objekta u kome se inače prikazivalo i kinesko pozorište senki. Izostanak informacije primorao me je da odem u pomenutu ulicu, u koju je Pikaso, dovoljno dugo i temeljno svraćao, o čemu egzaktno svedoči njegova čuvena i razglašena slika za koju mnogi misle da je inspiraciju našla u papskom Avinjonu.

Dame sa platna Les Demoiselles d’Avignon, bez obzira na svoju afro i kubističku fizionomiju, jesu ipak izvesne gospođice koje u ordinirale u jednom burdelju u istoimenoj ulici. Ovde u Barseloni. Nedalekoj od centra. Na koji je pao mrak. Kao i na sav grad. Na Rambla aveniji saobraćaj se polako stišavao. Iz ne toliko daleke Afrike danju je stizalo skoro pravo leto, u noćnima satima sa Pirineja je strujala svežina. Umekšani ponoćni zvuci mediteranskog polisa nestajali su u mirisima mora, jedva osenčenim benzinskim isparenjima. Udisao sam te noći najzanosniji grad na svetu. Ili, barem jedan od njih. (Danas)