Lokacije poput bazilike Sv. Petra u Rimu ili Angkora u Kambodži su verovatno na listi želja svakog putnika. Problem je što one dospevaju i na liste ugroženih građevina – ugroženih od strane velikog broja ljudi koji ih posećuju.

Najnoviji primer za to je Sikstinska kapela u Rimu, koju ozbiljno ugrožava veliki broj posetilaca.

„Najposećeniji spomenici na svetu dele ovu sudbinu”, kaže Boni Bernham, predsednica Fonda za svetske spomenike iz Njujorka koji izdaje dvogodišnja izdanja ugroženih spomenika kulturnog nasleđa širom sveta.

Neke građevine sa liste najugroženijih za 2012. uništene su nemarom ili prirodnim katastrofama (istočni Japan, Novi Zeland ili najstarije groblje u Atini). Ali mnogima šteti loše organizovan turizam. „Stvar je u tome da ne postoji nikakav sistem za kontrolisanje broja ljudi koji se u isto vreme nalaze na istom mestu”, kaže Bernhamova.

Kada se kruzeri zaustave u Čarlston ili se tur busevi iskrcaju u Peru (dve od 67 atrakcija na ovogodišnjoj listi ugroženih) oni dovezu “tone” turista što može da rezultira gaženjem nepredviđenih mesta ili povećanim zagađenjem ukoliko se o njima ne vodi dovoljno računa – da ne spominjemo kako tolike gužve čine posetu ovim mestima manje privlačnom.

I šta bi zabrinuti putnici trebalo da učine tim povodom?

Bernhamova veruje da je očuvanje, delom, i u rukama putnika. „Treba da znate šta ćete da zateknete kad tamo stignete”, kaže ona. „Da planirate posetu kada mesto nije pretrpano ljudima, da naučite kako da budete vaspitani posetilac u smislu da ne dirate stvari i da se ponašate kao da ste u muzeju čak i kada niste”. Ne odnosite stvari sa lokacija i vodite računa gde je dozvoljen blic a gde nije.

Fond za svetske spomenike daje grantove i nudi stručnu pomoć lokalnim turističkim vlastima kako bi im pomogao da se što bolje nose sa turističkom navalom.

Drevni hram u Angkoru, Pnom Bakeng je idealno mesto za zalazak sunca i u to vreme sve vrvi od turista koji se čak i penju na stare spomenike i platforme, veru po skulpturama ne bi uhvatili što bolji pogled. Posle njih ostanu gomile praznih flaša i konzervi od piva. Turistički plan koji je Fond razvio 2011. sa lokalnim vlastima ograničio je broj turista u suton na 300 dnevno i promovisao posete u drugo doba dana.

Maču Pikču i Put Inka je doživeo sličnu sudbinu kada su horde turista ostavile za sobom đubre, zagađenje i oštećene spomenike.

2005. peruanske vlasti su svele dnevni broj posetilaca na 2.500. Ograničen je i broj pešaka Stazama Inka, popularne maršrute od tri i po dana kamenim stazama Inka koje vode do Maču Pikčua. Mnogi turoperateri sada nude šetnju drugim stazama ili dužim putevima do manje poznatih ruševina kao što je Vilkabamba, poslednja prestonica Inka.

Fond trenutno radi i na restauraciji baroknih andskih crkava blizu Kuska, promovišući ih kao alternativno ali jednako oplemenjujuće iskustvo i na mapi Rima sa manje posećenim lokacijama koje su veoma blizu najatraktivnijim spomenicima Večnog grada – tako da, recimo, turisti mogu da istraže katakobe ispod Sv. Petra umesto što stoje u redu da uđu u baziliku u vreme špica.

Bernhamova nikako ne saveteuje turistima jedno – da načisto prestanu da obilaze ove kulturne spomenike i nada se da problemi mogu da se reše. (B92)