Jedan od najboljih načina da se oslobodite stresa je da otputujete na “produženi vikend”. Predlažemo Bled – nije daleko, a drugačije se živi.

Ako ste mnogo radili, ako želite da pobegnete od posla, ako je akutni stres postao vaše normalno stanje duha i tela, na kraju, ako vam se sve smučilo, pobegnite negde na produženi vikend. Predlažemo Sloveniju. Nije daleko, a drugačije se živi. Topla preporuka – Bled. Prednost ovako provedenog vikenda je potpuna nirvana u koju ćete zapasti. 

Od Beograda do Bleda, ako putujete boljim autom, bez ludovanja na autoputu i s dve pauze, stižete za šest sati. Namerno podvlačimo „bez ludovanja" jer treba imati na umu da Hrvatskom i Slovenijom non-stop krstare „presretači", pa može da se desi da platite kaznu od 300 evra za prekoračenje brzine.

Posebno u Sloveniji treba voditi računa, jer oni kažnjavaju i ako vam se desi da ne date signal za prelazak iz jedne u drugu traku. Zato, polako, tempomat na 130 km/h (toliko je dozvoljeno) i sigurno stižete do odredišta.

Za one malo starije, o Bledu ne treba mnogo pisati. Oni to znaju, bili su tamo više puta još dok smo svi zajedno živeli u SFRJ. Svi su znali da je na Bledu čuvena Titova vila, koju je on, doduše, preoteo od Karađorđevića, ali u to vreme je to bio podatak koji je trebalo zaboraviti. U to vreme na Bledu je bilo veoma živo, mnoge svetske delegacije dolazile su tu na raznorazne samite, o tome su brujali svi mediji.

Onim mlađima koji, nažalost, nisu imali mogućnosti da putuju, Bled treba približiti. To je malo mesto smešteno u istoimenoj opštini, na obali Bledskog jezera, okruženo zelenilom, ali i potpuno urbano. Hoteli su načičkani pored obale, ali ništa od divne prirode nisu uništili. Jednostavno, stopili su se s njom. Ljudi su predusretljivi i gostoljubivi. Jedva čekaju da dođu gosti iz Srbije, kažu, Srbi umeju da uživaju, a kad uživaju, oni onda i troše, a to je odlično za njih. Uzajamno-posledična veza.

Ostrvo nasred jezera
Glavna turistička atrakcija je ostrvo nasred jezera do koga se dolazi specijalnim čamcima, pletnima. To su drveni čamci dugi sedam, a široki dva metra, izrađuju ih stolari iz sela Pletna, koji su poznati kao majstori svog zanata.

Trenutno ih ima 23, a čast da voze pletnu imaju samo članovi dve-tri porodice. To je tradicija duga 106 godina i ostaje u krugu familije, prenosi se isključivo s kolena na koleno. Zato je možda i vožnja pletnom poprilično skupa. Za prevoz do ostrva potrebno je izdvojiti 17 evra, na sreću, za odlazak i povratak.

Veslač je uvek raspoložen za priču. Ako vam nešto nije jasno, ljubazno će vam objasniti, ako nešto pitate, uljudno će zadovoljiti vašu radoznalost. Tako nam je otkrio da je njegova tetka šila haljine Jovanki Broz. Svaki put kada je dolazila na Bled, Jovanka Broz je išla kod nje da joj sašije haljinu, a pošto je Jovanka za sve u tadašnjoj SFRJ bila dama od stila, naravno da je to bila i žena koja ju je oblačila. Naš veslač kaže da niko tada nije bio cenjeniji na Bledu od njegove tetke. Šta je ona nosila, oblačile su i sve žene sa Bleda.

On Tita nije vozio, bio je mali, ali je zato do ostrva prevezao španskog kralja Huana Karlosa, Pola Makartnija, Roberta de Nira, Palomu Pikaso. Kaže da su svi oni bili veoma prijatni, ali da bakšiš niko nije ostavio.
– Bogataši ne ostavljaju bakšiš, valjda zato i imaju toliko – kratko je prokomentarisao naš veslač.

Ostrvo nasred jezera je lepo uređeno. Jedno vreme crkva i država su se sporili oko vlasništva, ali je trenutno na snazi dogovor da je ostrvo u vlasništvu države, ali je crkvi dato na korišćenje. Na ostrvu je kapela čiji je prvi temelj postavljen još u osmom veku. Do nje vodi 99 stepenika za koje je vezan interesantan običaj. Ako neki par poželi da se venča u kapeli na ostrvu, mladoženja će morati da se pomuči. Njegov zadatak je da mladu prenese na rukama uz te stepenice. Onaj ko to izdrži, izdržaće i sve nedaće u braku. Ne znamo za probleme, ali sve radove u kući za koje je potrebna snaga, definitivno će moći da obavi.

Još jedna od znamenitosti Bleda je već pomenuta Titova vila. Samo što nogom kročite u park koji okružuje vilu, shvatite da je Tito baš voleo da uživa. Raznorazno rastinje, cveće, ptice, pogled na jezero… sve je podređeno uživanciji. Sobe su u stvari luksuzno opremljeni apartmani, a noćenje u nekadašnjem Titovom predsedničkom košta 850 evra.

Ljubazni domaćini iz „Sportina grupe", u čijem je vlasništvu sada vila, otkrili su nam jednu pikanteriju – Tito i Jovanka su na Bledu imali odvojene sobe. Ali, to će biti jedino što će vam otkriti o tajnama vile „Bled", jer diskrecija je ipak ovde zagarantovana.

Ono što je još karakteristično za ovu vilu jeste da ima jednog od najboljih kuvara u Sloveniji. Verujte na reč, ravioli u sosu od tartufa su fantastični, a još bolji je biftek od muflona.

Šetnja obalom jezera po čijoj površini plivaju patke i labudovi, ručkovi u restoranima uz obalu, poput onog u vili „Prešern" (naručite pastrmku potočaru, odlična je, ipak smo mi u Srbiji bolji majstori od Slovenaca za mešano meso), pa čak i šoping u Ljubljani u čuvenom BTC tržnom centru, do koga možete stići za sat vremena i u kome je prodavnica XYZ sa čuvenim svetskim brendovima, dovoljan je provod za dva dana.

Legenda o udovici
Zvono u kapeli na ostrvu, prema legendi, naručila je jedna mlada udovica sa Bleda. Ona je toliko žalila za mužem koga su ubili razbojnici da je skupila sve svoje zlato i srebro i dala da se od njega izlije zvono za kapelu. Kada su majstori prebacivali zvono na ostrvo, dunuo je jak vetar, čamac i zvono su potonuli, a majstori se udavili. Mlada udovica je toliko žalila zbog toga da je otišla u Rim u samostan. Posle njene smrti, papa je poslao na ostrvo drugo zvono. Ko uspe da ga pokrene i zvono mu zazvoni tri puta, ispuniće mu se želja.

Priča o zdravoj hrani u zamku
Zamak iznad Bleda je jedna od najstarijih tvrđava u Sloveniji. Pisani dokument o njemu potiče iz 1011. godine, kada ga je nemački kralj Henrik II poklonio briksenškom biskupu Adelberonu. Zgrade u tvrđavi su razmeštene oko dvorišta na dva nivoa. Na prvom su štamparija u kojoj po Gutembergovoj metodi možete da odštampate svoje ime, spomen-soba Primoža Trubara i galerija, a u gornjem dvorištu muzej i kapela iz 16. veka.

Za ovaj zamak vezana je i priča o tome da je ovde prvi put počela da se upotrebljava isključivo zdrava hrana. Naime, kod biskupa Adelberona su mnogi bolesni dolazili na lečenje, a njegova metoda sastojala se od zdrave ishrane. Pacijentima se, međutim, to baš i nije dopalo, pa su često bežali u obližnja sela i kod seljaka kupovali hranu. To je odgovaralo i seljacima, jer su lepo zarađivali, ali je zato lekarska praksa biskupa propala.
Izvor: Press; sve fotografije: Wikimedia