Malo koji manastir se obnavlja na tako pompezan način kao Đurđevi stupovi. Svojevremeno su reklame i bilbordi bili na sve strane, političari, sportisti, glumci i pevači davali su i daju svoje priloge, u sklopu akcije „Obnovimo sebe – podignimo Stupove”. Nedavno je RTS je snimio spot za pesmu „Hristos Voskrese” u kojem su se čak ujedinili fudbaleri Partizana i Crvene zvezde koji su se rame uz rame pojavili u spotu.

Manastir Đurđevi stupovi sazidan je na brdu u koje je svaki dan gledao Stefan Nemanja dok je bio zatočen u jednoj od pećina u blizini grada Ras. Stefan je bez saglasnosti svoje braće sagradio manastir Svetog Nikole kod Kuršumlije a nedaleko od njega i crkvu posvećenu Bogorodici, pa su ga braća zato zatočila.

Budući veliki župan nije u zatočeništvu pao u očaj već se za pomoć obratio Svetom Đorđu. Zatočeništvo je trajalo relativno kratko jer su ga oslobodile njegove pristalice. Po nekim izvorima Nemanja je zatočen 1165. godine a na vlast je došao godinu dana kasnije, a po drugim je zatočen 1167, a oslobođen 1168. Verujući da mu je u oslobađanju pomogao Sveti Đorđe, Stefan Nemanja mu je iz zahvalnosti podigao manastir Đurđevi Stupovi čija gradnja je završena 1171. godine, a crkva je oslikana četiri godine kasnije. Manastir je u srednjem veku imao veliki ugled.

Obimni radovi na manastiru rađeni su i za vreme kralja Dragutina, poslednjeg vladara iz loze Nemanjića koji je stolovao u Rasu. Severozapadna ulazna kula je u Dragutinovo vreme pretvorena u crkvu – kapelu i tada je ukrašena freskama. Sagrađena je i nova trpezarija sa kuhinjom, a koliko je kralj Dragutin voleo Đurđeve Stupove vidi se i po tome što je tražio da mu tu bude večni dom. Na žalost, grob je opljačkan u 18. veku. Kao i ostali manastiri ovog kraja i Đurđevi Stupovi rušeni su posle austrijsko – turskog rata. Deo fresaka je tada nepovratno izgubljen…

Sadašnja slika potpuno drugačija. U to smo se uverile na licu mesta u društvu našeg domaćina, direktora Turističke organizacije Novi Pazar mr Jovana Jošića.

Prvo što privlači pažnju na samom prilazu jesu kamere postavljene na sve strane. Došla i takva vremena da se u mirno doba manastiri obezbeđuju kamerama. U samom kompleksu svetske kulturne baštine tišina je bila takva da je mogla da se čuje. Sele smo na obližnju klupu i osluškivale. Tišinu nisu narušili čak ni koraci jeremonaha Gerasima, starešine manastira koji nam se pridružio. Ponuđena nam je kafa i rakija koja se pravi od nekih trava među kojima je i lekovita anis biljka.

„Ovaj manastir je bio napušten u 17. veku i sve do 2.000. godine ovde nije bilo monaha," počeo je priču jeremonah Gerasim.

A onda mu je zazvonio mobilni? Javio se i otišao da razgovara. Vratio se posle nekoliko minuta i nastavio:

„Prvo su ovde došla trojica monaha iz Sopoćana i Crne Reke. Danas nas je sedam"

Onda je ponovo zazvonio telefon i ponovo je jeremonah otišao… Posle desetak minuta se vratio i nastavio razgovor sa nama:

„Sve je više gostiju. Dolaze iz celog sveta. Najviše je turista iz Rusije, a tu si i iz Italije, Francuske, Japana… Čini mi se da duhovnosti najviše interesuju posetioce iz Francuske."

Razgovor je prekinut jer je došla ekskurzija dece iz unutrašnjosti pa smo sa jeremonahom otišle u crkvu Svetog Đorđa da vidimo kako razgovara sa najmlađima. I bilo je interesantno jer je deci postavljao pitanja, a ona su, kao na kvizu, odgovarala. Najboljima su dodeljene ikone… Jedina zamerka je što se slabo čulo, pa su aktivno u ovom interaktivnom učenju mogla da učestvuju samo deca iz prvih redova. Kada smo to rekle jeremonahu, zahvalio se i rekao je da će od sada obraćati pažnju na to. Vratili smo se na „našu" klupu i nastavili razgovor:

„Svake godine dolazi sve više ljudi. Mislim da sada dođe i po 50 autobusa dnevno. Dobro je što je sve više mladih. Trudimo se da ugodimo svima koji dođu. Imamo i dosta posla na njivama jer smo kupili zemlju koju sada obrađujemo. Tako većinu hrane sami proizvedemo. Nekad smo imali i stoku, ali smo došli do zaključka da nam se to ne isplati zato što nas je malo."

A onda je telefon ponovo zazvonio, jeremonah je ponovo otišao… Posle nekoliko minuta jeremonah Gerasim se vratio i za kraj rekao:

„Od starih ostataka ostalo je da se obnovi manastirska crkva, kelije i istorijska trpeza Svetog Simeona. Imamo još dosta posla, ali mi ga se ne bojimo."
Izvor: Politika