Iako su se, po tvrdnjama lokalnih vlasti ostrva Raba, proteklih godina pojavljivali potencijalni ulagači, niko nije pokazao ozbiljnije zanimanje da na mestu zloglasnog komunističkog zatvora logora razvije turistički biznis.

Razloga ima više, od političkih pitanja, nerešenih vlasničkih odnosa i pitanja isplativosti investicije, ali i tretmana koji uživa kod države. 

Zbog sistemskog zanemarivanja Golog otoka od države, lokalne vlasti su vrlo optimistične posle posete premijerke Jadranke Kosor prošlog vikenda, obećavši skoru realizaciju spomen-područja Goli otok.

Ona je najavila da će tražiti od Agencije za upravljanje državnom imovinom da donese predloge kako bi se "Goli otok stavio u svrhu ekonomskog razvoja Hrvatske i ovoga kraja, pre svega turizma".

– Po prostornom planu, objekti koji su postojali na Golom otoku pre 1968. godine mogu se rekonstruisati u postojećim gabaritima – kaže načelnik opštine Lopar Alen Andreškić.

Za oko 1.500 turista koji godišnje prođu Golim otokom na raspolaganju je jedan ugostiteljski objekat, suvenirnica, turistički voz i prostorija u kojoj se može videti jedanaestominutni film o istoriji ostrva. Do ostrva vozi i nekoliko turističkih brodova.

Prepreka koja bi mogla biti važna za buduće investitore svakako su sudske tužbe koje je 80-ak meštana ostrva Rab pre više godina podiglo protiv države za sticanje vlasništva nad čitavom površinom ostrva osim javnog i pomorskog dobra. Meštani se pozivaju na činjenicu da su njihovi preci otkupili Goli otok još početkom prošlog veka.

Pitanje budućeg projekta delom je i političko pitanje, tvrdi Andreškić i dodaje da kad se priprema projekat, treba svakako misliti i na dostojanstvo bivših zatvorenika, ali istovremeno na prihvatljiv način treba obeležiti i podsećati na strahote koje su se tu događale. Treba razmisliti o takozvanim posebnim oblicima turizma na Golom otoku, o tome da turisti, recimo, mogu prespavati noć u samici.

Politički logor Goli otok za jugoslovenske političke zatvorenike osnovan je 1949. godine. Izabran je zbog nenaseljenosti i nemogućnosti bega. Prvi logoraši su stigli na ostrvo u junu iste godine. Po procenama, na Golom otoku bilo je između 16 i 32 hiljada logoraša, od kojih je umrlo između 400 i 4.000. Na Golom otoku je bio logor za muške, a na Svetom Grguru logor za ženske zarobljenike.
Izvor: Capital.ba