Podrumi božanskog pića i u našoj zemlji konačno postaju magnet za strane i domaće turiste. Na mapi: Palić, Fruška gora, Vršac, Smederevo, Oplenac, Negotin, Knjaževac i Župa.

U vodi ćeš videti svoje lice, a u vinu izraz svoje duše, kaže stara izreka. Kako stvari stoje, Srbi su u vinu (napokon) videli i šansu za dobru zaradu. Jer, vinski turizam je na dobrom putu da uskoro postane jedan od srpskih turističkih brendova. U svetu je već nekoliko godina u trendu sve što je vezano za vino, a odskoro je tako i kod nas. Ljubitelji božanskog pića nedavno su od Turističke organizacije Srbije dobili „uputstvo za uživanje" – mapu „Putevi vina", u kojoj se detaljno predstavlja osam vinskih regiona. Uz autohtone sorte, odličnu domaću kuhinju i sjajan provod, nema sumnje da srpski vinari mogu da privuku domaće i strane turiste. 

– Vinski turisti su hedonisti, uglavnom dobro situirani ljudi, koji ne traže luksuz, već dobro vino, pristojan smeštaj i dobru priču vezanu za vino. Žele da znaju kako se neko određeno vino pravi, ali i da upoznaju prirodne lepote, kulturu i posebne karakteristike vinskog područja – kaže Radomir Vlastelica, načelnik Turističke organizacije Srbije i autor publikacije „Putevi vina Srbije".

Najnovija brošura TOS-a donosi vinsku istoriju svakog podneblja, 46 vinskih podruma i vinarija, 49 restorana, 34 hotela i drugih smeštajnih objekata, osam lokalnih turističkih organizacija i detaljnu mapu puteva koji vode do svake vinske regije. Na vinskoj mapi nalazi se osam regiona: Palić, Fruška gora, Vršac, Smederevo, Oplenac, Negotin, Knjaževac i Župa.

– Začetnik vinskog turizma u Srbiji je Laslo Hupert, koji je u Hajdukovu kod Subotice otvorio „Vinski dvor". Najveću dnevnu posetu ima vinski podrum Aleksandrović kod Topole, dok je posebno interesantna ponuda „Vinske kuće Minić" u Tršiću, u kojoj gosti spavaju u pravim i posebno uređenim vinskim buradima – objašnjava Gvozden Radenković, predsednik Udruženja vinara i vinogradara Srbije.

Naš sagovornik ističe da u Srbiji nedostaju smeštajni kapaciteti za vinski turizam, iako je država najavila da će podsticajnim sredstvima pomoći vinarima.

– Domaće vinarije ispunjavaju uslove za degustaciju, ali mali broj može da primi goste na duži boravak. Uvek postoji mogućnost da se povežu sa obližnjim hotelima i drugim smeštajnim kapacitetima, kao i turističkim agencijama. Problem je to što se veliki broj vinskih kuća nalazi u zabačenim krajevima, gde u blizini nema nijednog hotela – kaže predsednik Udruženja vinara i vinogradara.

Kvalitet vina Srbije počiva na velikom broju malih proizvođača. Oni prvenstveno brinu o kvalitetu svojih vina. Zato stručnjaci i smatraju da je šansa srpskog vinogradarstva u proizvodnji manjih količina kvalitetnog vina. U tom slučaju, dobit je samo na prodatoj flaši, dok se ulaganjem u vinski turizam, stranom ili domaćem gostu prodaje i pansion, pa je i zarada znatno veća.

Vodič za vinopije
– Prema boji, vina se dele na: belo, ružičasto i crveno. Mogu da budu: vrhunska sa geografskim poreklom, kvalitetna sa geografskim poreklom, stona sa geografskim poreklom i stona vina
– Belo vino se sipa manje od polovine čaše, a crveno malo više od polovine čaše
– Vinske čaše treba da budu u obliku lale, da se otvor čaše sužava kako bi miris vina, kada ga promućkamo, ostao u čaši
– Prema sadržaju šećera, vina se dele na: suva, polusuva, poluslatka i slatka

Vikend ture
Za vikend vinsku turu u Srbiji treba izdvojiti oko 50 evra. U zavisnosti od vinarije, degustacija košta od hiljadu do dve hiljade dinara, koliko treba izdvojiti i za smeštaj. Flaše kvalitetnog vina mogu da se kupe po ceni od 250 pa do 2.000 dinara.

Mapu puteva vina Srbije pogletajte OVDE.

Izvor: Večernje novosti