Ceo život sam želela da vidim Atinu, grad mitova, grčkih bogova, mesto gde se susreću ostaci drevne prošlosti, mašta i stvarnost. Odlučila sam da u Atini dočekam Novu 2008. godinu

Sleteli smo kasno noću na atinski aerodrom koji je udaljen oko 40 kilometara od grada. Kada smo stigli u hotel, grad je delovao prilicno mirno. Ujutru, kada smo krenuli u obilazak, shvatili smo koliko smo pogrešili. Saobraćajna gužva je bila ogromna i sve je prilično haotično, ali smo se uspeli probiti do Nacionalnog arheološkog muzeja, najvećeg u čitavoj Grčkoj. Jedinstvena je njegova kolekcija pronađena u drevnoj Mikeni-zlatni nakit, posuđe i zlatna Agamemnonova maska, slavnog junaka Homerove Ilijade. Muzej poseduje i veliku zbirku statua, vaza i mozaika.

Akropolj Glavno obelezje Atine  je Akropolj, 156 metara visoka litica od krecnjaka koja krunise grad. Kada sam se popela na vrh Akropolja, osetila sam se kao da sam u drugom vremenu, zid koji oivičava liticu pravi savršenu ogradu od spoljnjeg sveta. Na Akropolju se nalaze tri hrama Partenon, posvećen boginji Atini, iz 5-og veka pre nove ere, hram Erehteon, karakterističan zbog Karijatida, skulptura mladih sveštenica koje svojim glavama pridržavaju svod hrama i mali hram posvećen boginji Atini Niki, izgrađen u čast pobede Grka nad Persijancima.

Znamenitosti u okolini Akropolja U podnožju Akropolja nalaze se grandiozni stubovi Zevsovog hrama. Izgradnja hrama započeta je 530. godina pre nove ere, ali nije dovršena sve do Rimskog perioda pod imperatorom Hadrijanom.  Hadrijanov luk koji je smešten u blizini Zevsovog hrama podignut je da bi označio granicu između "Hadrijanovog grada" i "Tezejevog grada", kako je ispisano u prostoru iznad njegovih stubova.

Zapadno od Akropolja se nalazi Aeropag, malo, stenovito brdo na kome se sastajao najstariji Atinski savet. Na nešto nižem brdu, Pniksu, sastajala se Generalna skupština. Najviše brdo u okolini koje gleda na Akropolj krunisano je mermernim kompleksom Filopaposom koji datira iz 2-og veka pre nove ere. Sa njega se pruža  divan pogled na grad koji nema kraja i sada je spojen sa lukom Pirej. Sa Filopaposa sam uspela napraviti fotografije Akropolja u celoj njegovoj veličini.

Kada se glavnim putem penje na Akropolj, sa njegove desne strane se nalazi staro pozorište iz 2. veka pre nove ere koje je izgradio Herod Atički u znak sećanja na svoju ženu. Pozorište može da primi 5000 gledalaca a danas predstavlja jedno od najvažnijih pozorišta Atinskog letnjeg festivala. Pored Akropolja nalazi se Plaka, boemski deo grada, prepun restorana, kafića, malih galerija, crkvica, gde smo uzivali da provodimo vreme. Toliko me je očarala sa svojim uskim ulicama, prodavnicama suvenira, ručno tkanih tepiha i nakita, da sam jedva uspela da je napustim i popnem se na Akropolj.

 

Atina ima dva glavna gradska trga-Omoniu i Sintagmu. Dok je Omonia prilično neugledna, na Sintagmi je smeštena zgrada Parlamenta i luksuzni hoteli među kojima je hotel "Grand Bretagna" poznat po tome sto je Onazis u njemu zakupio ceo sprat za Žaklinu Kenedi kada je bila da poseti Atinu. Trg Sintagma gleda na divan gradski park u kome je zasadjeno oko 25000 raznih vrsta biljaka i koji predstavlja oazu mira u srcu atinske vreve. Odmah pored parka se nalazi predsednička palata ispred koje je zanimljivo pogledati smenu straže.

Peloponez Jedan od najlepsih izleta koji se organizuju u okolini Atine je izlet na poluostrvo Peloponez. Na Peloponez smo prešli preko Korintskog kanala, koji je vestački napravljen da bi skratio put brodovima oko poluostrva i širok je samo 21 metar. Jedna od najlepsih građevina na Peloponezu je staro antičko pozoriste Epidaurus koje je izgradjeno u 4-om veku pre nove ere. Ono po čemu je pozorište jedinstveno je neverovatna akustičnost, tako da se zvuk i u prvim i poslednjim redovima podjednako čuje. Posle mnogobrojnih analiza je utvrđeno da je takva akustičnost postignuta jer se ispod  svakog sedišta nalazi školjka. Epidaurus predstavlja najbolje očuvani stari amfiteatar u Grčkoj i može da primi 14 000 gledalaca. I danas se u njemu igraju pozorišne predstave.  Na Peloponezu smo obišli  i Agamemnonovu Mikenu koju je posle napornih istraživanja uspeo da pronađe nemački istraživac Šliman. Poznata je anegdota da je Šlimanu, posle dugo vremena bezuspešnih istraživanja,  jedan pastir rekao da prestane da traži Agamemnona kada je on ispred njega i spava. Šliman je pogledao u pravcu kojeg mu je pastir pokazivao i video brdo koje je imalo oblik čoveka koji spava i rekao mu je da kada je Agamemnon tu, onda mora da je i Mikena i nastavio je sa istraživanjem koje se pokazalo opravdanim. Sa vrha Mikene se pruža divan pogled na okolinu a ona sama je zaštićena sa tri velika brda što joj je nekad davalo dobar strateški položaj. U Mikeni se nalaze ostaci Agamemenonove palate, njegova grobnica i cuvena "Lavlja vrata". Mnogobrojni ostaci koji su pronađeni se čuvaju u Muzeju u Mikeni i u Nacionalnom arheološkom muzeju. Posle obilaska nalazista Mikene smo u selu Mikeni ručali izvanrednu jagnjetinu sa krompirom, čuvenu grčku salatu, a za dezert-pomorandže. Decembar mesec je sezona pomorandži, i na Peloponezu se nalaze nepregledne plantaže ovog voća, a da ne pominjem koliko je ukusna tek ubrana pomorandža za razliku od one koja danima putuje dok je ne pojedemo.

Obilazeći Peloponez stigli smo do Nafliona, starog grada na obali koji je nekad bio prestonica Grčke. Naflion ima divnu tvrđavu koja ga okružuje kao i stari glavni gradski trg na kome sam uživala u atmosferi ovog grada.

Noćni život Atine Noćni život u Atini se odvija u mnogobrojnim klubovima i kafićima. Trg "Kolonaki" je veoma popularno mesto poznato po uličicama u kojima su "načičkani" kafići u kojima se i zimi može sedeti napolju jer imaju plinske grejace.

Novu godinu smo dočekali uz buzuki, sirtaki i spektakl koji su izvodili grčki igrači u tradicionalnim nošnjama i koji su atmosferu doveli do vrhunca. Interesantno je da Grci, za razliku od nas, Novu godinu čekaju u svojim domovima u krugu porodice, tako da je novogodišnja noć bila jedina mirna noć u Atini u kojoj su ulice bile iznenađujuće puste.

Nedelju dana koje sam proveli u Atini su dovoljno vremena da se oseti draž Atine, ali nedovoljno da se ona u potpunosti upozna, tako da ću se jednog dana sigurno vratiti, očekuje me još toliko iskopina, starih ulica i tajni koje moram da otkrijem…

Putopis napisao Tina Janjatovic