Jedna od prvih reči koje stranci nauče kada dođu Srbiju je “šljivovica”, ili makar nešto što zvuči slično. To i nije čudno, jer je poznato da praktično svaka zemlja ima neko piće po kome je prepoznatljiva u celom svetu. “Blic” vam predstavlja izbor zemalja i njihovih nacionalnih pića!

Japan – Sake
Ako ste nekada i pili žestoki japanski sake, možda niste znali da je to zapravo vino od pirinča s 15 do 17 odsto alkohola. Japanci ga zovu nihonšu i proizvodi se na svim japanskim ostrvima na više od 1.600 mesta, s tradicijom koja seže sve do sedmog veka, kada je spravljan na carskom dvoru u Kjotu. Najbolji je kad se služi blago rashlađen, mada se često toči i zagrejan.

Poljska – Žubrovka
Poljaci i Rusi već dugo vode bitku oko "autorskih prava" na votku, ali Poljacima niko ne osporava pravo na žubrovku, naročitu votku čiji ukus oplemenjuje opojna bizonova trava… Votka se u Poljskoj proizvodi još od 16. veka, a od 17. je postala izvozni proizvod. Danas se u toj zemlji proizvodi više od deset vrsta ovog pića, ali žubrovka je najpopularnija.

Češka – Apsint
Ovo neobično piće je zbog opijumskog efekta dugo bilo zabranjeno u Evropi, ali ne i u Pragu, boemskoj prestonici Evrope. Apsint se pravi od anisa, pelina i šećera, a da bi se prikrio gorak ukus anisa može da se konzumira i sa šećerom. Blago omamljujuće dejstvo obezbedilo je apsintu status omiljenog pića umetnika poput Oskara Vajlda Vajlda i Ernesta Hemingveja, dok su neki, poput Vinsenta Van Goga, u tome umeli i da preteraju…

Irska – Ginis
Poseta Irskoj, a naročito Dablinu, nezamisliva je bez konzumiranja ginisa, najpoznatijeg lokalnog piva. Ali natočiti pravi ginis nije isto što i natočiti bilo koje pivo u krčmi na Ibarskoj: U Dablinu se savršena pinta ginisa toči za 119,5 sekundi, a piće mora da bude posluženo na idealnih šest stepeni Celzijusovih. U suprotnom – džabe ste dolazili u Dablin. Mada, uvek vredi posetiti i "Ginisovu" pivaru u ovom gradu, koja je postala prava turistička atrakcija.

SAD – Džordž Dikel Tenesi viski
Amerikanci su pravljenje viskija doveli do savršenstva, a najdalje je u tome ostišao Džordž Dikel, kloji je još 1870. smislio najbolji način da napravi ovo žestoko piće. On je otkrio da je viski napravljen zimi blaži i uglađeniji pa je u procesu proizvodnje produžio postupak hlađenja. Osim toga, napravio je posebnu mešavinu mlevenog kukuruza, ječma i raži kao bazu za svoje piće. Ovo piće se dva puta destilira i odleži u bačvama od paljene hrastovine i do 12 godina, a procenat alkohola u njemu varira od 40 do 45.

Izvor: Blic