Muzej Varšavskog ustanka

"Varšavski ustanak je postavio moralni temelj za našu nezavisnost, nezavisnost nacije i njenih građana"

Tokom i poslije ustanka ubijeno je oko 200.000 civila i ustanika, a 85 posto Varšave srušeno Hitlerovom naredbom. Sovjetske trupe su bile na desnoj, istočnoj obali Visle i nisu prešle rijeku niti pomogle ustanicima

Muzej Varšavskog ustanka je sagrađen u bivšoj tramvajskoj energani koja je izgrađena još početkom XX stoljeća. Preživjela je sve historijske događaje o kojima sada svjedoči. U oktobru 2003. je izabran projekt njenog preuređenja u muzej i potom dizajn njene izložbe. Rekonstrukcija i dizajn izložbe su omogućili da se u Muzeju obnovi atmosfera Varšave iz historijskih događaja o kojima svjedoči – poljske pobune protiv njemačke okupacije Varšave od početka augusta do početka oktobra 1944. godine. Muzej je otvoren prije pet godina, u okviru obilježavanja 60 godina od Varšavskog ustanka.

Dvije obale Posjetilac može da prati tok događaja, između ostalog, i kroz svaki od 66 prikazanih dana koji su opisani na bilješkama postavljenim na zidove Muzeja. Posljednja bilješka opisuje 5. oktobar 1994.: 66. dan ustanka. Na kraju bilješke navode se poljski i njemački gubici poslije 66 dana ustanka. "Poljski gubici: oko 18 hiljada ustanika, 180 hiljada civila i oko 3,5 hiljada vojnika Prve armije Oružanih snaga Poljske je ubijeno; oko 25 hiljada ustanika je ranjeno, od toga 6,5 hiljada teško ranjeno; oko 16 hiljada ustanika u zarobljeništvu. Njemački gubici: oko 10 hiljada vojnika ubijeno; oko 7 hiljada nestalo; 9 hiljada ranjeno. Razaranja tokom borbi: Varšava je metodično sravnjena od strane Nijemaca. Neizmjeran gubitak kulturnog naslijeđa. Stare zgrade i crkve, čitav Stari Grad, spomenici, biblioteke, muzeji i arhive su u ruševinama, njihove zbirke u pepelu. Sovjetska armija, koja je zauzela Varšavu 17. januara 1945. godine, dovršila je razaranje." U ovim podacima je sažeta historijska borba poljske Domovinske vojske (Armia Krajowa, AK) da oslobodi svoj glavni grad od njemačke okupacije. U vrijeme Varšavskog ustanka sovjetske trupe su bile na toj, desnoj, istočnoj obali Visle i nisu prelazile rijeku. Zajedno sa sovjetskim trupama protiv njemačke okupacije borila se poljska Armia Ludova – Narodna vojska.

Ovo su činjenice koje niko ne osporava, ali različita tumačenja događaja i dalje sukobljavaju nasljednike. Kada je bila pedesetogodišnjica Varšavskog ustanka, Poljaci su imali važnijih, ekonomskih problema. Kako se približavala šezdeseta godišnjica, shvatili su da neće još dugo biti živih svjedoka jednog od presudnih događanja njihove nacionalne historije XX stoljeća. Tadašnji predsjednik Poljske Lech Kaczyñski, čiji je otac bio veteran ustanka i vojnik AK, pružio je snažnu podršku osnivanju Muzeja. Sam Muzej se opisuje i kao projekt koji podržava Partija prava i pravde (Pravo i Sprawiedliwosci) koju vode braća Kaczynski, bivši premijer Poljske Jaroslaw i njegov brat Lech. Prema njima, riječ je o projektu velikog političkog i personalnog značaja. U pismu Muzeju, u vrijeme dok je još bio gradonačelnik Varšave, Lech Kaczynski je napisao: "Za mene je varšavski ustanak također i od velikog personalnog značaja, jer sam ja iz porodice sa snažnom tradicijom Domovinske vojske. Godišnjica ustanka je i istovremeno i porodična proslava za mene." "Varšavski ustanak je postavio moralni temelj za našu nezavisnost, nezavisnost nacije i njenih građana", rekao je Kaczynski ove godine, na komemoraciji 65 godina od ustanka. Uz sami ustanak, izložba pokazuje i takozvanu "podzemnu", tajnu ili paralelnu državu, kao zajednički naziv za sve organizacije koje su ostale lojalne vladi u izbjeglištvu tokom njemačke okupacije. Rekonstrukcija u Muzeju je obnovila i primjere varšavskih tunela koje su koristili u pokretu otpora. Posjetiocu se omogućava da, na vlastitu odgovornost, pokuša da se snađe i kreće unutar ovih tunela, koji se u potpunom mraku račvaju na različite strane.

Personalno kao historijsko Brojni Poljaci govore na vrlo personalan način o svom odnosu prema godišnjici ustanka i Muzeju. Moguće je čuti različita mišljenja i osjećanja među samim Poljacima o ključnim historijskim debatama kao što su Varšavski ustanak, sovjetsko prisustvo u Poljskoj, odnos nacista i komunista, budućnost sovjetskih simbola dominacije kao što su Palata kulture i nauke i slično. Varšavski ustanak je važan za sve veći broj Poljaka. "Moguće je govoriti o kultu Varšavskog ustanka, koji je postao jedan od elemenata formiranja nacionalnog identiteta mlađih generacija Poljaka, posebno među mlađim stanovnicima Varšave", prema mišljenju istraživanja u Centru za istraživanje javnog mišljenja CBOS.

Drugi važan razlog za različita tumačenja i odnos prema poljskim simbolima XX stoljeća je u ranijim udžbenicima historije. "Decenijama, učenjem komunističke historije u školama, pokušavala se izobličiti slika ustanka, dok je poljska podzemna država bila potpuno izbrisana iz školskih udžbenika. Obilježavanje događaja iz ljeta 1944. i njihovo vraćanje na odgovarajuće mjesto u poljskoj historiji je naša dužnost i obaveza prema pobunjenicima", napisao je tadašnji gradonačelnik Varšave Lech Kaczynski.

Poljsko obilježavanje Varšavskog ustanka je važno i za nacije u BiH i našem regionu, jer otvara historijsko pitanje postojanja i nekomunističkih snaga otpora nacizmu i njemačkoj okupaciji. U poljskom slučaju i dalje se dovodi u pitanje odluka o početku ustanka protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja, u kojem je stradalo više od 200 hiljada Poljaka, pretežno civila, a 85 posto grada razoreno. "Prema mišljenju većine u poljskom društvu (68 posto) ustanak je bio neophodan", navode istraživači CBOS-a.

Pravila Muzeja su takva da goste u njemu mogu da vode i zbirku tumače samo vodiči Muzeja. Važan dio njegove zbirke svjedoči o usmenoj historiji, sjećanju samih učesnika događaja na sve ono što se desilo u Varšavi od početka augusta do početka oktobra 1994. godine. U okviru projekta usmene historije prikupljeno je oko 1.000 svjedočenja učesnika događaja. Intervjue su vodile veoma mlade osobe, koje pripadaju generacijama praunuka ili prapraunuka osoba, učesnika događaja. Osim samih predmeta, rekonstrukcije objekata ili oružja, te zbirki fotografija ili filmskih snimaka iz tog doba, najupečatljiviji dio su upravo lična svjedočenja osoba koje su preživjele njemačku okupaciju i Varšavski ustanak. Priče su zabilježene u hronološkoj formi. Svjedoci ne govore samo o periodu ustanka, nego o sudbini generacije Poljaka koja je rođena između dva svjetska rata, potom učestvovala u otporu okupaciji zemlje i periodu komunističke vladavine Poljskom.

Izdaja i revizija U okviru Muzeja postoje dijelovi izložbe koji govore o svakodnevnom životu i unutar jevrejskog geta, ali ovo nije muzej o ustanku u jevrejskom getu 1943. godine. Brojne posjetitelje zbunjuje takvo saznanje. Ali, kada posjetilac shvati o čemu je riječ na postavkama ovog muzeja, otkriva nove dimenzije evropske povijesti XX stoljeća. Za sadašnje poljsko razumijevanje historije veliki značaj imaju djela britanskog historičara Normana Daviesa, koji je uz niz djela o poljskoj nacionalnoj historiji i mjestu Poljske u evropskoj historiji, objavio 2004. godine i knjigu o Varšavskom ustanku 1944. godine. U njegovim djelima se dovodi u pitanje dosadašnje tumačenje Drugog svjetskog rata i time historije XX stoljeća. Ključno osjećanje koje posjetilac stekne prilikom obilaska postavke jeste upravo osjećanje izdaje i prepuštenosti samih sebi Poljaka koji su se borili za vlastitu nacionalnu slobodu. Razlog zašto je izostala stvarna pomoć i zapadnih saveznika i sovjetskih trupa jeste odnos tadašnjih novina u Moskvi i Londonu prema Varšavskom ustanku. Na zidu Muzeja, kao jedan od eksponata, nalazi se naslovnica Pravde. "Sovjetska štampa je u početku šutjela a 6. augusta objavila je da je ustanak ‘izmišljotina poljske emigracije’. Kada su sve vodeće svjetske novine objavile priče o ustanku, Sovjeti su promijenili propagandnu taktiku, umnožavajući optužbe protiv poljskih vlasti. Pravda je pisala o ‘političkoj igri poljskih reakcionara’ i potrebi da se ostane izvan tih događaja. Ustanak nije odgovarao potrebama Staljinove politike i već od 13. augusta pišu o padu ustanka i katastrofalnom bumerangu", objašnjava se u muzejskoj izložbi. "Skrivene političke igre poljskih emigrantskih krugova su razotkrivene. Oni su provocirali ‘podzemni ustanak’ u Varšavi kako bi obmanuli svijet, stvorili dojam svog utjecaja u glavnom gradu i pokrenuli antisovjetsku kampanju", pisala je Pravda 19. augusta 1944., tvrdeći da je riječ o grupi fašista i poljskih reakcionara povezanih s reakcionarnim poljskim režimom i da bi slanje oružja njima bilo isto što i bacanje oružja samim njemačkim vojnicima. U Muzeju detaljno objašnjavaju kako je onemogućavana i sprečavana oružana pomoć pobunjenicima u Varšavskom ustanku i kako su po nalogu NKVD-a uklanjani i padobrani s kontejnera u kojima je bilo oružje. Nema stvarnog objašnjenja zašto je zapadna pomoć varšavskim ustanicima bila tako nedjelotvorna. Otuda osjećanje višestruke izdaje ustanika koji su prepušteni sami sebi pretrpjeli poraz i velike gubitke. Za posjetioce koji su i sami odgojeni u jednoj verziji socijalizma, od posebnog je interesa način kako je oblikovana historijska svijest onih generacija Poljaka koje su odrastale unutar Narodne republike Poljske i one generacije Poljaka koja je odrastala u emigraciji. Zajedničko za sve socijalističke, jednopartijske države jeste bilo poricanje da je postojao nekomunistički otpor nacizmu unutar ovih država. Muzej Varšavskog ustanka pokazuje da je takav otpor postojao i otvara mogućnost nove historijske interpretacije događaja.

Historija kroz zvukove Po okončanju ustanka, Varšava je sravnjena sa zemljom. Uništeno je 85 posto građevina u gradu. Postojali su prijedlozi o izmještanju glavnog grada, ali je ipak odlučeno da se grad postupno obnavlja. U muzeju Varšavskog ustanka opisuju kako je samo obnavljanje praktično izvedeno na masovnim grobnicama, jer nikada nisu do kraja izvađeni ostaci umrlih i ubijenih u ruševinama grada, na kraju Drugog svjetskog rata. Zgrada po zgrada, ulica po ulica, stari dio Varšave je obnovljen tako uspješno da je upisan na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Obnavljanje je trajalo sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća. U samoj Poljskoj se i dalje vode brojne rasprave o značenju i posljedicama ovih događaja. Kada se pređe na desnu, istočnu stranu obale rijeke Visle, ulazi se u nekada proleterski dio grada. U jednoj od velikog broja propalih fabrika nastao je umjetnički centar Fabryka Trzciny. Neki kažu da se u fabrici nekada pravila marmelada, a drugi vjeruju da je to, ipak, bankrotirana fabrika votke. Ovaj umjetnički centar je, svojim raznovrsnim aktivnostima i doseljavanjem umjetnika, potpuno promijenio ambijent u ovom dijelu grada. Krajem septembra je u ovom centru počela promotivna turneja muzičkog spektakla "39/89 ka razumijevanju Poljske" koji predstavlja jednu vrstu muzičkog, zvučnog putovanja kroz ovaj "tamni period poljske historije", koji se "usredotočuje na totalitarnu eru, iz koje se poljska nacija uspjela osloboditi". Grupa mladih muzičara, uz korištenje originalnih zvučnih zapisa, pokazuje jedno drugačije otkrivanje historije o kojoj se vode stalne političke borbe i otkrivaju novi datumi koje treba pamtiti. Kao i u Muzeju Varšavskog ustanka, u kojem se čuju zvukovi bombi, oružja i bombardiranja, ovdje se posjetilac vraća u prošlost kroz zvukove. Praga, dio Varšave na ovoj istočnoj strani rijeke, jeste onaj dio grada u kojem su u vrijeme Varšavskog ustanka bile sovjetske trupe koje su osvojile grad dva mjeseca poslije i odredile njegovu sudbinu za narednih 45 godina. Sada Poljaci preispituju vlastita
sjećanja i vlastitu historiju.

Autor: Esad hećimović
Izvor: Dani,B92