U mnoštvu lepih šetališta, parkova i javnih površina kojima obiluje nemački grad Manhajm, svojom lepotom i sadržajem pleni Lujzin park. Smešten je u istočnom delu grada, u blizini reke Nekar i najbolji opis bi zapravo bio zelena oaza u urbanoj sredini. Šta je sve stalo na površinu od preko 40 hektara najbolje znaju botaničari i zoolozi, zaduženi za održavanje parka i njegovih stanara.

 

 

                     Photo: Immanuel Giel / Wikimedia Commons

Običnim posetiocima dovoljna je apsolutna atmosfera mira i autentične prirode u koju se najpre zakorači ulaskom u deo parka otvoren za javnost, a potom sledi vodeno carstvo nakon naplatne rampe u najlepšem i najuređenijem delu ovog parka. Vožnja malim gondolama duž jezera uređenog u barskom stilu, sa dosta negovane trske, planski sađenim rastinjem i razmaženim šaranima koji jure za čamcima tražeći hranu, najbolji je način da se stekne prvi utisak o mestu čije je uređenje započelo još 1892. godine. Njegovo formiranje započela su braća Sismajer iz Frankfurta, a park je posvećen princezi Lujzi od Badena, ćerki kralja Vilhelma I. Već 1903. godine park je primao prve posetioce, a četiri godine kasnije, povodom obeležavanja 300 godina od osnivanja Manhajma, otvorena je jedinstvena postavka plami.

Danas je Lujzin park jedan od prepoznatljivih parkova Evrope, bogat biljnim i životinjskim vrstama, velike i raznovrsne površine sa brojnim sadžajima u kojima prednjače oni iz oblasti kulture. Zato su u parku brojne pozornice i mesta gde se održavaju koncerti, izvode predstave, promovišu knjige. Ipak, to je samo deo raznovrsne ponude koju su vredni stanovnici Manhajma godinama obogaćivali, jer se u praku nalazi i obilje sadržaja za decu, igrališta, skakališta, kupališta. Tu su i ugostiteljski sadržaji, zatim brojne tematske bašte, zoološki vrt, kineski restorani i čajdžinica, zasadi biljaka iz celog sveta i što je najvažnije – brojna mesta za odmor na ležaljkama koje prosto mame da se predahne u hladu. Kutak uvek pun gostiju je deo parka u kome se pušta klasična muzika, a gosti se odmaraju opruženi u hladu visokih stabala platana, borova i jela. Rastrčane veverice samo su deo te kompozicije, a ima i drozdva, detlića, vrabaca koji se šepure odomaćeni među gostima. Najlepši prizor su kolonije čaplji, roda i ružišastih flamingosa koje slobodno šetaju potpuno naviknute na posetioce, deleći sa decom zalogaje i igrajući se u potpunom međusobnom skladu. U pojedinim zonama parka formirane su tematske bašte i cvetne oaze, a svaka vrsta je propisno obeležena. U jednom delu parka, koji se graniči sa okolnim vilama, smeštena je bašta limuna, ograđena kovanom kapijom na čijoj sredini stoji nekoliko plodova ove biljke. U malom vrtu, poređane ukrug, stoje sadnice mandarina i limuna u saksijama dok samu baštu krasi kovana rundela sa ružama puzavicama – poput prizora iz bajke. Ima ovaj park i velike zone, uređene u japanskom i kinekom stilu. Kuća čaja spada u najatraktivnija mesta za posetioce, ali ništa manje vredna pažnje nije ni zona sa veštačkim jezerima u kojima se takmiče lepotom i bojom rasctvetali lokvanji, sakupljeni sa svih mogućih i nemogućih mesta na planeti. Upravo u ovom delu parka nalazi se i svojevrsna atrakcija, kameni stubovi čiji se vrhovi okreću i tada iz njih curi voda. Ima li išta lepše od prizora nasmejane dece, koja vrište dok se prskaju ispod mlaza vode? Izgleda da ima. Domaćini nisu zaboravili ni edukativnu stranu, pa su organizovali u jednom delu parka malu farmu, na kojoj se deca upoznaju sa odgojem svinja, krava, konja i sitne živine. I taman kad kao gost pomisliš da je čudima kraj, otkriješ neku novu stazu ili novi deo parka sa još neobičnijim i lepšim sadržajem. A takvi su i mali drveni mostići, vezani kanapima, preko kojih može neumorno da se pretrčava kao da si u nekoj zemlji na Dalekom istoku, a ne u srcu Nemačke, u regiji poznatoj po automobilskoj i farmaceutskoj industriji.

Sa 1,2 miliona posetilaca godišnje ovaj park spada u udarnu turističku destinaciju čitave regije koju opasuju reke Rajna i Nekar. Domaćini se hvala da u njema ima sve što postoji u svetu biljaka i prirode, ili bar blizu toga. I zaista je tako. Kao da je ceo biljni svet stao u Lujzin park.

Miroslava Pudar
Izvor: Danas,B92

Izvor: B92 PUTOVANJA