Švicarci se, kaže, furaju na prirodu i male gradove, čiji su stanovnici ekološki maksimalno osviješteni

Photo: raindog / Flickr

Zürich je zapravo u redu. Vrlo je lijep i vrlo dosadan, nakon osam navečer sve je prazno, žive duše nema na ulici. Putovanje u Zürich bilo je putovanje lišeno nekih velikih događanja, ali OK je. Imaš tramvaje u kojima se osjećaš kao da si u Zagrebu s obzirom na to da se švercaš jer ti vjera ne dopušta da kupiš kartu. Imaš pred sobom grad kojim hodaju ekološki maksimalno osviješteni ljudi i u kojem vlada neki mir. Nije loš filing. Odnos čovjeka i sunca

Tim je riječima glazbenik, urednik biblioteke Obelisk i novinar "s ruba znanosti", 38-godišnji Krešimir Mišak započeo priču o svom četverodnevnom putovanju u zemlju čokolade, satova, sira i banaka.

U najveći švicarski grad zaputio se, kaže, zbog Bertranda Pickarda , psihijatra, znanstvenika i avanturista koji je prvi balonom obletio svijet i koji trenutno sa svojim timom izrađuje prvi avion na solarni pogon Solar impulse

– To je super laka letjelica s krilima k’o u Boeinga kojom Pickard namjerava obletjeti Zemlju samo na solarnu energiju. Budući da režiser Mislav Hudoletnjak i ja snimamo dokumentarnu seriju ‘Djeca sunca’ koja se bavi recipročnim odnosom čovječanstva i sunca u svim važnim aspektima, od tehnološkog, mitološkog do zdravstvenog, otišli smo u Pickardov hangar i snimili njegov pothvat – navodi Mišak.

Švicarci se, kaže, furaju na ekologiju, prirodu i male gradove, a posebno je, smije se, bio sretan kad je otkrio "besplatno rentanje" bicikala.

Bicikli su besplatni pa glagol "rentati" i nije baš prikladan. U svakom slučaju, ostaviš 20 franaka kao polog i voziš se gratis do mile volje. Genijalan je taj gradski "bajk". Kad sam ga otkrio, vozio sam se k’o lud i uživao istražujući grad. Iznenadilo me to njihovo jezero koje izgleda k’o more u Crikvenici. Mislim da bi u Zagrebu takvo što trebalo uvesti, to besplatno rentanje bicikala uz obvezni polog. Fino nek budu tamno-plavi, može na njima pisati ZET – nasmijao se Mišak. Simbolika gmazova

U maniri okorjelog pristaše teorije zavjera i starog znatiželjnika koji će uvijek propitkivati postojeće paradigme, proskitao je gradom pogledom tražeći gmazovske simbole na pročeljima zgrada.

– To su zmajevi ili neki drugi staroegipatski simboli koji potvrđuju prisutnost članova moćnih krvno povezanih obitelji, odnosno ‘štetočinaca’ koji već stoljećima, dapače tisućljećima drmaju ovim svijetom nanoseći mu štetu, dakako u svoju korist. Zürich je bankarsko središte, a znamo da su bankarski centri glavne poluge moći, pa sam malkice zurio u zgrade – smije se.

– I jesi li što uočio?

– Nisam, ali bilo je zabavno.

Obreli su se i u periferiji Züricha u kojoj su se, kaže, osjećali kao u "maloj Jugoslaviji".

Vlasnik pizzerije je simpatični Srbin, konobarica simpatična Bosanka.

Budući da ne držim nešto posebno do toga da ne znam koja dizajnirana jela serviraju na tanjuru, na svojim putovanjima uvijek idem u priručne restorane s običnom klopom – otkriva Mišak. Ono što svakako na anglo-saksonskim putovanjima ne propušta su antikvarijati u kojima može provesti sate i sate, što zbog jezične barijere u Zürichu ipak nije bilo izvedivo.

Zato sam visio u njihovim CD shopovima.

Slušao i do mile volje uživao – zaključio je novinar i autor dokumentarnog serijala "Djeca sunca" koji ćemo moći gledati najkasnije početkom iduće godine.

Izvor: Jutarnji.hr, B92

Izvor: B92 PUTOVANJA