I taj deo Italije je jako lep i interesantan, prolazi pored planine Scile.Mada na ovoj drugoj slici izgleda kao da je Vezuv počeo da se "budi" to su samo sivi oblaci koji su ulepšali sliku:)Oko 18h smo bili u Napulju koji nam se uopšte nije dopao.

Visok stepen kriminala, prilično je neosvetljen, štrokav, pun beskućnika…kao u gangsterskim filmovima, a i takva se atmosfera mogla osetiti. Neki će reći da Napulj ima poseban šarm, ali za mene djubrište i neprijatni mirisi nikako ne mogu imati šarm. Prvo smo autobusom prosli pored Castel Nouvo,

a u Napulju  smo imali lokalnog vodiča koji nas je odveo na Piazza Plebiscito, gde se nalaze kraljevska palata, katedrala pravljena po uzoru na Panteon u Vatikanu koja je sastavljena od kapela,

posetili smo napuljsku operu i Galeriju Umberto I

i dobili smo jos sat vremena da obidjemo radnje u toj ulici po kojoj turisti mogu da se kreću. Kao što se moglo i očekivati i hotel u Napulju tačnije Bakoliju nam je bio najlošiji, ali pravi šok je usledio za doručak – sledovao nam je po jedan kroasan, džem i dvopek. Kafu i puter je dobio samo onaj ko je uspeo da dozove konobara. Obzirom na hotel i na Napulj kojim smo bili "oduševljeni" lako smo se odlučili da odemo na fakultativni izlet do Sorenta i Kaprija.

Neverovatan je kontrast izmedju Napulja i Sorenta i Kaprija koji se nalaze na samo 50ak kilometara udaljenosti. Prvo smo otišli na Kapri gliserom iz Sorenta.

Prva slika je Sorento sa glisera koji vozi do Kaprija a druge dve su slike u luci Kapri.Putevi na Kapriju su uski i krivudavi, ide se iz krivine u krivinu, a vozači autobusa po takvim putevima voze veoma brzo, to im je neka ostrvska atrakcija. No, hvala Bogu preživesmo. Prvo smo otisli do Anakaprija.

Pokazali su nam najznačajnije poglede koje treba videti i snimiti. Kapri je baš ekskluzivno mesto, tako da tamo, osim ovakvog izleta, prosečan Srbin nema šta da traži. Besne prodavnice, besni hoteli, restorani…

Videli smo i vilu porodice Krup i njihovu baštu koja je bila srećom otvorena. Oko 16h smo se vratili u Sorento

i gde smo nažalost dobili samo sat vremena na insistiranje pojedinih putnika koji su želeli radi šopinga da se što pre vrate u Napulj. Zahvaljujući njima iako smo oko 17h krenuli iz Sorenta uspeli smo da se naredna dva sata zaglavimo u saobraćajnoj gužvi u ulasku u Napulj gde je saobraćaj, najblaže rečeno, haotičan. Dobili smo sat vremena ukupno odnosno pola sata do zatvaranja prodavnica u Napulju. Kupile smo i pizzu u "Rosso Pomodoro" koja je bila najlošija koju smo probale u Italiji iako kažu da je pica nastala u Napulju i da je tamo i najbolja.Sledeći dan išli smo do dugo očekivane Pompeje. Zapanjujuće je koliko je to veliki grad i koliko je dobro očuvan posle erupcije Vezuva iz 79. godine. Ostale su gotovo cele kuće, hramovi, teatri, amfiteatri, trgovi, kupatila, javne kuće, mozaici…

Na par mesta, mada smo mi videli samo jedno, nalaze se i tela ljudi koji su umrli od gušenja kada je Vezuv počeo da radi, a posle toga ih je prekrila i lava.

Inače, za Vezuv se vezuje i specifična vrsta paradajza, rosso pomodoro koja raste na Vezuvu i u njihovoj okolini, a specifičan je po tome što je pun minerala, koje preuzima iz zemlje pokrivne lavom. Ako se rešite da ispred ovog lokaliteta nešto pazarite savetujem vam oprez jer su prodavci jako spretni kao npr. oni u Egiptu. Mi smo na količinu dobile i popust i na kraju kao završetak uspešno obavljenog posla ovekovečile smo taj trenutak fotografijom zajedno sa prodavcem na slici:)U kasnim popodnevnim časovima bili smo u Bariju, cele noći putovali trajektom do Bara i preko Crne Gore vratili se u Srbiju.

Sicilija je lepo ostrvo, bujne vegetacije, puno istorije, ljubaznih ljudi i ukusnih specijaliteta. Pored tradicionalnih italijanskih jela kao što su pice, špagete, lazanje ne propustite da probate i kanole, aranćini koji je karakterističan za područje Sicilije i sladoled za koji neke legende kažu da je nastao na Siciliji. Iako se naše znanje italijanskog svodilo na "bondjorno" i "kvanto kosta" nismo imale problema da se sporazumemo sa Sicilijancima. Čak sa dobro poznatom parolom "govori srpski da te ceo svet razume" lakše smo se na srpskom sporazumevale u restoranima u kojima rade Ukrajinci, Kosovari, a u radnjama uz srpskoengleskorukomahajući jezik nije bilo problema:) Sve u svemu ovo je bilo još jedno jako lepo desetodnevno putovanje i Siciliji ću se rado opet vratiti.

 

Putopis napisao Smitovke