Zaboravite sve što ste do sada pročitali o Njujorku, jer ću vas ja odvesti u jedan drugačiji Njurok, koji je moguće doživeti samo ako vam ga meštani pokažu.
Za potpun utisak cele priče slušajte ovu pesmu (http://www.youtube.com/watch?v=uMS5xQ_V0TQ)
Njujork… Američki san ili pak stvarnost? Za uporne i hrabre definitivno stvarnost. Sasvim nenadano sam otišao u Njujork. Želeo sam preko leta da radim u Americi ali roditelji su me pri pomenu Amerike poklapali sa lošim stvarima o Americi i govorili da me nikada ali nikada ne bi tamo pustili. Nakon 4-5 meseci ubeđivanja, akcije pozajmljivanja novca, i rečenice: "Dopadalo vam se ili ne, idem za Ameriku" uspeo dam da ih ubedim. Bilo je teško ali uspešno. I tu kreće cela priča. I što bi Ameri rekli: "God bless them"! Kada je već sve bilo konačno nekako mi je najlogičnije bilo da odem u Njujork ako već idem za Ameriku.
Prvi let avionom. Veoma uzbudljivo! Leteo sam na visini od oko 12.000 km a temperatura na toj visini bila je oko -50oC, inje se pjavilo na prozorima. Gledao sam oblake koji liče na bajku i na one crtaće gde medvedići skakuću po oblacima.
Na JFK aerodromu prvo sam ugledao jevreja. Svi su ošišani relativno kratko i imaju duge lokne pored ušiju, crni šešir cilindar, belu košulju, crni kaput i svi su po nekom nepisanom pravilu bogati, svi izgledaju isto.
Sedam u taxi, koji uvek vozi indijac i shvatam da je moj engleski mnogo bolji od njegovog. Ali kada je u pitanju keš, brojeve odlično zna!
Starbucks kafa
…..najbolja kafa na svetu. Starbucks kafea ima svuda po gradu, a koriste kafu iz Afrike. Svaki café je uređen vrlo slično, autenetično, sa drvenim elementima i grafikama sa motivima kafe i ima neku neopisivu toplinu koja prija kada ste sami. Mislim da nema ništa bolje od ogromne čaše pune leda i Sturbucks kafe, odlično osveženje i doza energije nakon napornog radnog dana!
Union Square
Ovde je svojevremeno bio pozicioniran Andy Warholov studio "Factory", kao i studio pevačice Grace Jones, koja je bila poznata i po performansima, koje danas izvodi na sličan način Lady Gaga.
Dakle, Union Square. Virgyn store.
Najveća na svetu prodavnica muzike i svih mogućih cd-a. Posle kupovine cd-a idem do odlične robne kuće Forever 21. U koračanju do prodavnice Forever 21 možete naleteti na kineskinju, japanca, indijca, latinca, turčina, grka, crnca, srpkinju, poljaka, španca, mexikanca, izraelca., filipinkinju…….ali na amerikanca? Ne! Ako ih ima 5 % u Njujorku…ako….za 5 meseci boravka tamo upoznao sam možda 5 amerikanaca. Forever 21 je klasična radnja sa garderobom za mlade, najnoviji trendovi i najjejftinije! Sve stvari koje viđate po našim dobrim buticima tamo su bar tri puta jeftinije, a mnogo su bolje.
Harlem
Ulazim u metro stanicu, tj. subway, i idem severno, u Harlem. Rroditelji su se frapirali kada sam im rekao da se selim u Harlem, rekli su mi:”Ali tamo ima puno droge i ubiće te tamo!”. naravno da to više nije tako. Polovije ima dosta na ulicama. Nekada je i Tim Square bilo jedno od glavnih mesta gde se okupljaju dileri a sada je pretvoren u najsvetliji biser Njujorka. Mada bilo je interesantno slušati o tome kako se dok se iskorenjavala prodaja narkotika u Harlemu. Postojali su žuti prozori na kojima ste uz odrežđenu lozinku kupiti drogu.
Sa sjajnom arhitekturom i nepromenjenim starim jazz barovima Harlem predstavlja stari duh Njujorka, koji je naravno naseljen crncima, ali ima i po koji belac. Kada sam se preselio tamo, svaki put kada sam se našao na ulici bilo je kao da sam u filmu. Ne viđaju se svaki dan crnkinje na ulici koje govore crnačkim naglaskom:” Men! I can’t believe…” ili crnci sa pozdravom:”Yo bro’!”. I svi crnci generalno imaju drugačiji izgovor od amerikanaca.
127.-a ulica, pored teatra Apolo, ceo zid, dugačak oko 15m ispisan je kratkim porukama za Majkla Džeksona, koji je tada umro. Na betonu nacrtana je njegova zvezda, po uzoru na zvezde slavnih, koji su fanovi napravili. Na svakih 30m prodaju se majice sa njegovim likom, njegova muzika, slave svog kralja.
Ovde isto možete naći ogromne prodavnice sa jeftinom i kvalitetnom garderobom, kao što je robna kuća ”Marshalls”. Patike, koje su kod nas po 100-300eura, ovde se prodaju za 25- 150$. Pogotovo one dudoke, koje možete naći i za 40$, uf! Tipično za ovu ulicu je što kada se svi lokali zatvore, navlače se metalne roeltne, pa pošto je ulica bila siva zbog toga počeli su oslikavati, pa je sada vrlo dinamično!
Noću na ulici često poneki crnac svira saksofon, uvežbava se, pa možda nije baš savršena kompozicija, ali doživljaj jeste. Ako dođete do afričkog trga na 127.-oj ulici doživećete zvukove Afrike, gde ćete videti žene obučene u afričkom stilu (neke haljine – pantalone – kompleti od materijala sa afričkim motivima, vrrrrrlo šareno) koje igraju u ritmu….
Wall street
Idemo južno na Financial District tj. Wall street. Wall street je uzana ulica previskih zgrada. Toliko visoke da skoro nema ni Sunca kada sija….dolazim do ugla gde je statua Linkolnova i jedan crnac u odelu sa aktovkom izleće iz zgrade i počinje da ludi, da se dere kao će uskoro kraj sveta….da…ekonomska kriza…..
Blizu je i World Trade Center, tj, bivše bliznakinje. Gde se na istom mestu grade sada još veće zgrade. Tu se nalazi skulptura bika i lveruje se ako ga uhvatite za muda da ćete se obogatiti. Nedaleko odatle je OGROMNA robna kuća Century 21. Tu svega ima. Garderoba od prošlih sezona robnih marki Gucci, Dolce & Gabanna itd. sve puno jeftinije, jer je prosla sezona. Garderobe kakve samo možete zamisliti, a pristupačno svima, manje-više.
Macy’s na 34-oj ulici je ok ali je skup i nema toliko širok izbor. Duffy’s je najbolji od manjih tržnih centara. Kada kažem mali, mislim Njujorški mali.
Interesantna priča vezana za rušenje bliznakinja
Moja drugarica NIkol, je slavila u zgradi prijatelja preko puta bivših bliznakinja. Slavila je rođendan, opila se i drala se na Bliznakinje što joj blokiraju pogled na Njujork. Da je srpkinja psovala bi ih .Ali Filipinka je. Gađala je flašom,jer je toliko bila besna što joj blokiraju pogled. Ujutro, svi je zovu, bude je. Ona se besna javlja na telefon I kažu joj da upali tv. Kad ono na vestioma, srušene bliznakinje! Ha! Haos!
Idemo malo severnije, do….
Chelsea…….kada želite da pojedete najbolji kolač na svetu dođite u francusku poslastičarnicu. Enterijer kao iz starih francuskih ffilmova. Parče čokoladne torte sa malinama je samo 7$ ali za taj novac dobijate najbolje parče torte, i možete umesto sa kafom, pojesti i sa šoljom toplog mleka.
Ovo je i gej deo grada, pa ćete na ulici videti ono sto se viđa u seriji Sex i grad. No nema u celom Čelziju momaka koji se drže za ruke, uglavnom samo na početku 7. i 8. avenije, gde i počinje Chelsea. a pošto je taj deo grada baš velik, možete uživati u njegovim blagodetima bez da žmurite pred scenama koje vam se ne dopadaju.
Nedalekko odatle su galerije. Na 13.-14. ulici i šire. Tema ove jeseni većini Njujorških umetnika bilo je povraćanje, verovali ili ne., sve je bilo metaforično i drugačije ali ako lepo složite kockice u glavi vidite da je tema svake izložbe povraćanje. Iako vam se čini da ova tema nije inspirativna, za ove umetnike i te kako je bila. Ali u Njujorku, gde ima svega, kako i ne bi bila takva tema….
Tu je i Meatpeck. nastavk Čelzija.Nema asfalta, ovde je kaldrma. Ovo je jedan od fensi delova Njujorka. Ovde su stacionirane radnje Prada, Jon Galiano itd… kao i najbolji klubovi. Drugi fensi deo NY-a jeste SOHO. Ako su akterke iz Sex i grada negde izlazile to je bilo u SOHO-u ili East Village-u. Najelitiniji klubovi su ovde, ali i prodavnice. Soho počinje od Broadway-Lafayette ulice…
Okean! Mala Rusija!
Na putu do plaže, u jednoj od brojnih ruskih prodavnica, na moje veliko iznenađenje našao sam punjene paprike i brdo kolača. Između ostalog krempite, što je nakon mesec dana u Njujorku bio pravi blagoslov. Voda je odlična! Ogromno prostranstvo! Jeste da je puno podebelih rusa koji lenčare na plaži i zaklanjaju pogled na po koju zgodne devojku ali ako ste u sjajnom društvu, uživaćete. Plaža je ogromna, puna galebova i drugih ptica, a neke ptičurine, ako ne upakujete dobro hranu koju ste ostavili na plaži dok ste u okenau, grabe hranu! Ovde je sniman i film sa Sandrom Bulok gde se ona bori protiv Hju Granta. Bio je sjajan osećaj sedeti na klupi gde je i ona sedela. Uveče, kada zađe Sunce, odete do obližnje prodavnice vina, i uzmete recimo vino iz Gruzije, popijete sa voljenom osobom pod mesečinom. Ako budete blizu neke muzike možete i zaigrati tango, što je jedan par nedaleko do nas i učinio.
Subway………pod zemljom, uvek jako toplo dole, a nikad dosadno. Uvek, neko svira neki instrument, gitaru, harmoniku, kontrabas, saksofon pa čak i klavir, ili ponesu ozvučenje i pevaju, nekada i čitavi bendovi…..jednom je neko svirao violinu, na šta je jedan par počeo igrati tango. I svi muzičari koji sviraju na metro stanicama imaju pozitivnu energiju, iako sviraju satima za par dolara koje je neko priložio, ali energija je to, što uvek pruža poseban osećaj!
Nema fizičkih napada u metrou, ali svašta pričaju, ali što bi jedan moj drugar rekao, kroz Njujork samo ideš i nikog ne slušaš.
Provod.
Green house je definitivno jedan od najboljih klubova. Nalazi se u SOHO-u, ima 2 nivoa, u prizemlju je na plafonu mlilion kristala u obliku kapi, a po zidovima krugovi koji liče na travu, sa brdo treperećih dioda, što u kombinaciji sa odličnim ozvučenjem i još boljim DJ-evima daje fanatstičnu atmosferu. U podrumu su zidovi obloženi lišćem sa svetlima iza, dosta je mračno ali je osećaj odličan. Uvek je tu i neka čudno – genijalno obučena devojka.
E to je Njujork, opušteno ludilo na svakom koraku. Sve što vam padne na pamet možete ostvariti.
Kada sam bio tužan, nosio sam naočare kroz grad i po noći i po danu, jer sam želeo da se nekako izdvojim od svega. I niko mi ništa nije rekao. A što bi rekao jedan drug :"Njujork je jedini grad u kojem možeš da se prošetaš go i da to ne bude čudno.
Williamsburg, Brooklyn.
Ono što sigurno niko ko dođe u Njujork ne vidi jeste Wiliamsburg. Zato što nije turistička atrakcija već čitav stil života. Stecište umetnika. Ponovno rođenje 50-ih, 60-ih, 70-ih, 80-ih …. Jednom su pored metro, subway, stanice dečko i devojka sedeli na stoličicama sa kucaćim mašinama u krilima, a pored njih na kartonu pisalo je POEMS. Za 5$ oni će vam napisati poemu.
Ljudi su tamo obučeni totalno retro….oni ih zovu ”Hiister”! I ja sam ponekada bio deo njih. Tregeri su totolani hit. A možete videti devojke i momke obučeni kao da su izašli iz filma iz 60-ih. Radnje polovne robe su glavni hit, čak ima i onih skupih…… vikendom a i po lepom vremenu radnim danima u popodnevnim časovima ljudi iznose na ulicu stvari koje žele prodati na glavnoj Bedford aveniji. Najviše ima knjiga, koje su prejeftine, najviše sam iz Njujorka doneo knjiga o dizajnu. Ali ima i garderobe, prvu majicu kupio sam tamo za 3$ i omiljena mi je.
Svaki kafić-bar-restoran, uf tamo i nema kafića- to je drugačiji stil…tamo je sve kombinovano i genijano, svi su u retro stilu. Zidovi su najčečće od cigala, obavezan je masivni šank od tamnog drveta, negde je nameštaj star ali nekako umetnički, i to je genijalno jer pruža lep osećaj, nema fensi kafića sa napucanim dosadnim enterijerom i primitvinim ljudima. Usluga je odlična a bakšiš se podrazumeva.
Leti je na fudbalskom terenu otvoren biskop… a nedeljom…..najbolju nedelju nakon branča, možete provesti u Mc Carren parku. Branč vikendom u Njujorku je savršen.
Ogroman park sa terenima za sport, pun Hipster ljudi. Ponesete ćebe, društvo, usput kupite u nekoj radnji margaritu (da, usput u radnji) i uživate sa prijateljima na travi slušajuci muziku koju je neko pored vas pustio, a koja je retko kad loša. A možete ako naiđe sladoledžiju kupiti i sladoled. Kao iz filmova, sa onom muzikom sladoledžije, sa kamionetom kruže po gradu i imaju odlične sladolede. Baš kao na filmu…….
Doručak…možete spavati do 8h ako živite na 30 minuta metroom od posla. Zgrabite doručak i naravno veliku čašu ledene kafe, koju pijete u metrou. Sem Starbucks-a, takvu kafu imaju dosta radnjiiI restorančića-kafića u gradu.
A najbolji doručakradnim danom, ako imate vremena za isti je na Union Square-u. Dok prži Sunce vi se izležavate na stepeništu kao gušter, jedete svoj sendvič i slušate gitaru, jer se uvek neko sa gitarom nađe tamo. Gotove sendviče možete kupiti u prodavnici organske hrane na Union Squar-u. A sendviči su, uf! Slojeva šunke ili šta več izaberete ima oko 7-12, toliko da ne možete sve pojesti..barem ne ja. A postoje i Deli radnje u koijma prave sendviče po izboru, koji koštaju oko 3.5-8$. I to je najjeftinije i najbolje što za taj novac možete pojesti.
Branč! Vrlo classy u Njujorku! Vikendom posle kasnog ustajanja mrzi vas da pravite doručak. Nije problem, svi kafići-restorani imaju branč o 9 do 15h. Ne to nije doručak, to je branč. ”Eggs Benedict” je najpopularniji branč obrok i jedan od najboljih . A možete i poručiti neki čudan obrok, poput mala porcija omleta sa sirom, griz, namaz od kakaa, meda i rogača i još neke đakonije. I naravno ledena kafa. Zvuči čudno ali verujte da je ukusno. Ono što volim kod svih restorana i kafić-restorana jeste što kada dođete, prvom vam sipaju čašu vode i tek tada pitaju šta želite.
Poseban doživljaj, koncert klasične muzike u Central parku.
Park je ogroman, proteže se od 59. pa do 125. ulice. A deo gde se održava koncert je na oko 72. ulici, tj. ulaz za koncert, koji je naravno besplatan. Ogromni travnjaci, velika bina sa celokupnim orkestrom filharmonije. Ponesete ćebe, sendviče i dobro vino koje potiče iz Burgundije, opružite se na travi i uživate dok pijuckate vino pod mesečinom uz klasičnu muziku. U kompoziije Mocarta, Betovena, Čajkovoskog i drugih osećaj je kao da ste na pravom mestu u pravo vreme.
Ako često sam imao neki osećaj u Njujorku onda je to osećaj da sam na pravom mestu u pravo vreme.. I ocećaj da doživljavam filmski momenat. Recimo jedno popodne, letos, pored Grand army kapije, i prelepe Bejlijeve fontane jedan momak je doneo klavir i svirao. Dan je bio sunčan i vrlo topao. Sedenje na klupi pored fontane blizu klavira bilo je prosto savršeno. Jedna devojka iz Engleske koje je sedala pored mene na klupi rekla je:” I think, this is the best place in the world were you can be at this moment.” I znao sam da je u pravu. U hladu, dok vas pogađa po koji zrak sunca kroz ogromne krošnje drveća i uz žuborenje fontane sa pogledom na prelep fontanu i kapiju, i zvuke klavira…….ništa lepše.
Park na pruzi.
Od stare nadzemne pruge za metro, Njujork je napravio umetničko delo, park. Da, oni to nisu posmatrali kao nepotreban deo grada, već su ga učinili svojim ponosnim delom. Park iznad puta….. koji vas vodi do otvorenog bioskopa….drvenih klupe i pogled na put kroz ogroman prozor. Noću sednete i gledate saobraćaj Njujorka, koji je brz i pun boja, svetla grada….. savršen bioskop…. A devojka mi je kada me je vodila tamo rekla: ”Vodim te večeras u bioskop”!
Jedan od sasvršenih osećaja jeste i izležavanje u Central parku.
Park prepun zelenila, ogromni travnjaci sa stenama, drvećem sa ogromnim krošnjama, a oko parka vidite vrhove zgrada. Zavisi koliko duboko zadjete u park, možda i ne čujete saobraćaj već tišinu, toliko je velik. Postoje i neuređeni delovi parka.. ali tamo treba ići samo preko dana.
Rokfelerova zgrada!
Pogled sa nje……..ništa iznad vas, ali ispod, čitav Njujork. Sa 67. sprata pruža se sjajan pogled na čitav Njujork. Do 67. sprata vodi vas lift koji se posle zatvaranja vrata pretvara u mini bioskop. Gase se svetla, sa plafona lifta projektuje se kratak film o istorijatu Rokfeler zgrade. Doživljaj je fantastičan! Ozvučenje je glasno. Film se vidi na plafonu ali se takođe projektuje i po čitavom liftu. Osećaj je neverovatan. I za minut ste gore. Pogled kao sa dlana. Vidite ogromno jezero Central parka kao i vrhove zgrada Njujorka. Cena karte je 25$.
East Village. Sex i grad. Ovde je stan glavne glumice. Zapravo većina ulaza u stanove-zgrade izgleda upravo kao ulaz Keri B. Odlični barovi, restorani, elitni deo grada.
Bar Little Branch, deo Njujorka: West Village (u ovom kraju nalazi se i stan u kome je snimana serija ”Friends”)
Ubraja se u najbolje svetske barove. Sve je u stilu 20ih godina, pa su i barmeni su tako obučeni. Pića koje možete popiti su samo ona koja su napravljena do 20ih godina, pa tako nema novih viskija a Colu možete dobiti isključivo u staklenoj, prvobitnoj ambalaži, nema diet Cole. Ovaj bar je najpoznatiji po koktelima. U sećanju mi je ostao Bees kiss, koji sadrži mleko, med i rum. Kao i jedan sjajan od mente. Koktel se pravi na staromodan način, nema leda u kockicama vec samo velike kocke leda, kako se radilo 20ih godina, mada za neke kotele imaju led u mrvama. Za atmosferu se uvek brine jedan orkesatar koj se sastoji od klavira, violine, kontrabasa i saksfona. A kada prave pauzu, ”peva vam” Lajza Minel…
Bar ”Nikome ni reč” tj. "Please don’t tell"
Sa ulice obična prodavnica hot dog-a, sa fliperima koje možete igrati dok čekate hot dog.. Ali … u jednom delu postoji neštošto liči na ormar bez vrata i u njemu je stari telefon, koji deluje vrlo staro, nefunkcionalno. Pomislite to je samo deo enterijera. međutimi, ako podignete slušalicu i sačekate da se neko javi, posle par sekundi otvaraju se vrata i vi stižete u bar ”Please don’t tell”. Mođete doći jedino ako zakažete. Imaju odlične koktele koji su papreno skupi ali odlični. Morate pričati tiho, kako se ne bi stvarala buka, jer ipak, niko ne sme saznati za ovaj bar…a adresa…pa ne smem da vam kažem…
Pokloni..
Ako želite da obradujete svoje sa majicama I love NY idite na Canal street. Ali ja vam preporučjem ”Lees art shop” kod Kolumbosovog kruga. Ovo je high class radnja. Ovde kupuju ljudi sa ukusom, poput Angeline Jolly. Najbolja prodavnica u kojoj sam ikada bio. Na par spratova, od suvenira do nameštaja. Ja sam kupio sat bez kazaljki, koji deluje kao da je deo nekog motora zbog mnoštva zupčanika, za koji su na svakom aerodromu mislili da je bomba, no dobro.
MOMA muzej
Za potpuni užitak idite bilo koji dan sem petka, tada je besplatno i svi turisti tada dolaze. Redovi za ulazak su nekada i oko čitavog bloka! Dok se vi uživljavate u umetničko delo i pokušavate da pohvatate sve detalje i osetite emociju koju je umetnik hteo da prenese, neki turista će vas očepiti bez da se izvini. 7 nivoa, raspoređeno po vrstama i pravcima u umetnosti. Najviše mi de dopao Andy Warhol, Lihtenštajn, ali i brdo umetnika čija imena nisam zapamtio. Odličan muzej! Ovo na slici je interaktivno umetničko delo sastavljeno od potpisa posetilaca muzeja!
Najbolji obrok je za mene u restoranima "Le french Dinner" i "Juliette"
Le french dinner, East Willage
Nikada manji restoran, sa svega par stolova i malim šankom, i nikada čudnijim konbarom(stariji čovek, poduže kose i brade,. Stojao je kod ulaza kada smo došli, pomislio sam da je neki klošar, kad ono ni manje ni više nego vlasnik ), ali je hrana bila najukusnija koju sam ikada okusio, školjke na francuski način ” MOULES FRITES” sa pomfritom, uz koji nećete dobiti kečap jer ga francuzi ne jedu, već majonez a odličan je i rižoto sa sirom i orasima. Šampanjac dobijete u francuskim čašicama,jako su male , kao one iz koijh srbi piju rakiju. Ali je šampanjac toliko jak da vam više i ne treba. Inače šampanjac je samo ono belo penušavo vino koje dolazi iz oblasti Šampanj iz Francuske, sva ostala bela vina koja mi zovemo šampanjac su Proseko najpribližnije. Tako da šampanjci i našim radnjama i nisu šampanjci.
Restoran Juliette, Williamsburg
U ovom restoranu sma radio par meseci, i uvek dobijao brojeve telefona od devojaka bez da ih čak i uslužim, što se nije događaalo ostalom osoblju restorana tako često. Uvek su me pitali kako to uspevam, a aj sam uvek ponosno odgovarao:”Pa ja sam Srbin”.
Ceo restoran je u francuskom stilu, enterijer, muzika, hrana….. Prosto savršeno. Francuzi šesto dolaze u restoran.
Jednom kada sam bio tužan i hteo sam da budem sam ali i medju ljudima, kupio sam pomfrit, i na ulici na jednom uglu(upravo ovom na slici), našao fotelju koju je neko izneo jer mu ne treba(tamo je takav običaj, tako da ceo stan možete opremiti nameštajem sa ulice koji je u potpunosti funkcionalan). I tako sam sedeo na fotelji na uglu i jeo pomfrit, savršeno, bio sam sam, ljudi su prolazili i uživao sam u javnoj samoći i udobnoj fotelji na sred ulice.
Desert, ili ceo obrok?
Chocolate by the bald men, Max brener ( na Union Square-u)
Ovo je restoran čokolade, liči na kuću-fabriku čokolade. Ogromno je, na dva nivoa, a kada zakoračite osećate pun miris crne čokolade. Tu su i kotlovi u kojima se kuva čokolada pred vašim očima, do koje vode providne cevi po plafonu čitavog restorana, koje su na nekim delovima providne, pa je osećaj neverovatan. Kao u filmu Čarli i fabrika čokolade. Ono što morate probati jeste čokoladna pizza! Testo je obično a gore su komadići mase od koje se pravi ”munchmallow”, sa prelivom, vrlo bogatim, od crne čokolade!
Najbolja pizza je u Willimasburgu, na 10 sekundi od metro stanice, i zove se ”Anna-Maria”. Uvek je gužva jer je tu najbolja pizza u Njujorku. Imate razne kombinacije. Obična, što je pelato(preliv od paradajza sa začinima, što je u osnovi originalnog recepta za picu. dakle, nema kečapa!) , par vrsta sira – kojeg uvekima puno, i origano(nema salame) Shvatio sam da ne sadrži salamuunakon mesec dana jedenja iste. Sir pruža pun ukus, pa je salama suvišna, pizza parče košta 2.5$. Nikada, ali nikada nisam mogao da sačekam da se ohladi već sam je uvek jeo vrelu jer je toliko dobra da prosto ne možeš da je gledaš i čekaš da se ohladi. Pa sam uvek opekao nepce, no vredelo je svaki put, a bilo oh je dosta. Imate i pizzu sa piletinom i roštilj (barbeque) sosom, sa testeninom sa sirom ……i jošmilion vrsta.
Kada želite da osetite noćnu čar Njujorka.. sa obale reke u Wiliamsburgu vidi se Menheten. Uvek kada na filmu vidite Menhetn preko vode to je odatle….noću je pogled sjajan, preko dana je fino za uživanje sa društvom ili voljenom osobom za ležanje na travi. Jednom su došli neki Hipsteri i doneli lampu. Devojka je nosila lampu, a jedan momak abažur. Seli su, stavili tu lampu između njih, namontirali joj abažur i krenuli sa ćaskanjem. Ne, nije bila noć i lampa nije bila uključena u struju. Nikada neću shvatiti poentu te lampe.
Prelazak noću preko Wiliamsburškog mosta je jedno od mojih najdražih uspomena… Išao sam sa devojkom. Most je jako dugačak,a noću pogled na Menhetn prelep, Gledajaći sve one visoke zgrade sa svetlima grada utonuh u nekakvu nadrealnost, trgao me je zagrljaj devojke.
Privatne žurke u Njujorku
Najbolje su one na krovu zgrade, gde uz pivo iz konzerve, lep pogled sa zgrade, uvek dobru muziku (hvala Bogu oni nemaju Grand produkciju pa se ista i ne može čuti na žurci za razliku od naših) provod je super.
Tipična žurka je u stvari mala žurka. Obavezan je roštilj sa viršlama, pivo u konzervi koje hladite ledom koji kupujete u džakovima u radnji, i upoznavanje ljudi. Na jednoj žurci sam upoznao grkinju, crnca, izraelca, šveđanku, turčina itd….mnoštvo totalno različitih ljudi. Bio je sjajan osećaj organizovati sa prijateljima roštilj za tu priliku i ići u nabavku hrane i pića. I ono što je obavezno jesu svetiljke, one obične za jelku, žute boje.
Najbolje žurka na kojoj sam bio jeste žurka sa temom Andy Warhola. Vrlo kreativno. Ja sam bio jedno delo Andy-ja. Imali smo projekciju Warholovih nemih intervjua, odličnu muziku i klopu. Pogledajte na slikama.
Kolumbosov krug
Centar Menhetna. nalazi se na jugozapadnom uglu central parka. Najbolje je pauzu za ručak praviti upravo u Central parku. nakon napornog rada u kancelariji, pauza za ručak u central parka je preporod. I ovde se često desi da svira neki muzičar.
Najbolje u Njujorku su sledeće stvari:
– Bademovo mleko, koje je iste cene kao i obično a mnogo je ukusnije!
– Losos, u svakom restoranu na meniju, i svuda ga spreme po vašem ukusu, slabo pečen, srednje i jako. Srednje pečen je najbolji. I svuda je odličan. U proseku, sena jedne večere u Njujorku je oko 20$, za jednu osobu, što sa pićem i parom, i bakšišom, izađe oko 65$.
– Čak i ako ste sami, u Njujorku se nikada nećete osećati kao stranac, jer su tamo svi stranci, što kontrira vašem osećaju da ste stranac. Jedino vam može zafaliti kuća ,ali to je več nostalgija
– Kultura. Ljudi su maksimalno kulturni, uvek spremni da vas upute za ulice i da pomognu za bilo šta.
– Vožnja metroom bez pantalona, to se događa jednom godišnje
– Nedelja u Willimasburgu, branč + izležavanje u McCarren parku uz margaritu
– Žuti taxiji
– Klub Green House
– praonice veša(za 1.5h imate čist i osušen veš) (uvek sam mislio da ću tamo upoznati neku devojku ali se uvek zavrašavalo u sedenju da sa babama, verovatno su mi filmovi stvorili tu želju)
– Umetnost na svakom koraku. Street art. Čak ima i umetnika koji svoja dela lepe po ulicama, i može se prepoznati stil svakog ako pratite, i ako ste zainteresovani za takve stvari kao ja.
– ako ste umetnik – dozjaner, inspiracije ima na svakom koraku……najvrednije što imam iz Njujorka je moja sveska sa idejama
– Raznolikost ljudi
– Flert na svakom koraku
– Lees Art shop kao i ostale u,metničke radnje kao što je Brooklynski
– Muzičari na metro stanicama
– Čokoladni restoran
– znakovi ”One way”. Njujork je pun jednosmernih ulica što olakšava saobraćaj, a mene je taj znak uvek podsetio na pesmu”’One waz or another, I’m gonna find you, I’m gona catch you, catch you, catch you!”
– Na svaki detalj u Njujorku je obraćena pažnja. Sve je tako organizovano da se možete maximalno posvetiti svojim obavezama. Na primer kartica za metro.Kupujete je na automatu kojeg ima na skoro svakoj stanici, a sada postoji i mogućnost da imate jednu karticu i da podesite tako da se sa vaseg racun svakog meseca kartica sama plaća tako da više ni o tome ne morate brinuti. I tako je sve tamo….
I ne, ne treba vam uvek pun džep novca kako bi ste uživali u Njujorku. Potrebna je samo želja za istraživanjem, komunikativnost, i po koji dolar u džepu
Putopis napisao Dare86