Onog trenutka kada smo dotakli pistu aerodroma u Monastiru i izašli u vrelu tunižansku noć, setila sam se Dučićeve opčinjenosti afričkim kontinentom:”Već sama pomisao da za leđima ostaje takozvani stari svet, a da sada pred nama počinje još stariji i najstariji svet ljudski, jeste doživljaj koji omađijava”.

 

Nezaboravni dani koji će slediti potvrđuju zajedničko zapažanje bezbrojnih belosvetskih putnika koji su posetili ovu zemlju o savršenoj praznini koju čine nebo, pesak i more.

Moja porodica spada u onu vrstu putnika-turista kojima nije toliko bitan broj zvezdica na hotelu, koliko je važno upoznati drugo podneblje, narod, njihov način života, muziku, običaje i sl.Tako je naših, u svemu posebnih 12 dana u Nabelu, starom živopisnom gradiću udaljenom sat vremena vožnje od glavnog grada Tunisa, predstavljao pravo malo istraživanje ispunjeno uživanjem.Egzotično okruženje pleni svojim raznobojnim kapijama i vratima, svojom svetlošću, mirisima i zvucima.Ono što odmah osvaja je ljubaznost i jednostavnost Tunižana.Skromni, nenametljivi i stalno nasmejani, i oni su učinili naš boravak još prijatnijim.Zadivilo me je i sa kakvom lakoćom uče strane jezike.

Prvi dan provodimo izležavajući se i kupajući na prelepoj peščanoj plaži ispred samog hotela i na bazenu, gde uigrani a ipak originalni tim animatora zabavlja goste, učeći nas neobičnim plesovima, uz muziku koja je mešavina popa i orijentalnih narodnih melodija i koju oni nazivaju RAI.Gustiramo arapsku kafu začinjenu vodicom aromatičnog jasmina u mavarskom kafeu i to postaje naš svakodnevni ritual.Tu su i neizbežne nargile sa šišom, mirišljavim duvanom.Na terasi našeg bungalova u obliku piramide, sa koga se pruža pogled na beskrajnu pučinu, u predvečerje posmatramo zalazak sunca i ispijamo aromatične čajeve.Sobarice nam svakodnevno posteljinu posipaju laticama buganvilija, a od peškira prave labuda, srce, brodić.Osećaš se nekako posebno, a za to je očigledno potrebno tako malo.

Na dvodnevni izlet put Sahare krećemo u zoru sledećeg dana.Preći ćemo 1200km(!).Izuzetno obrazovan vodič Suad, čovek sa naših prostora, pun je zanimljivih informacija koje se ne mogu pročitati ni u jednoj knjizi, jer on je ovde radio godinama kao inženjer, a onda rešio da promeni profesiju i postane vodič.Savršeno govori arapski i prosto pleni svojom pričom.  

 

Keruan je naša prva destinacija, grad nastao 670.godine u kome je sagrađena prva džamija na ovim prostorima, Sidi Okba.Tu posećujemo muzej i radionicu za izradu najkvalitetnijih i skupocenih tepiha.Svileni, persijski, svi su unikati i prava umetnička dela.

Posle par sati vožnje kroz pustinju odličnim putevima na kojima su česti saobraćajni znaci "kamile na putu", iz autobusa prelazimo u džipove i krećemo u avanturu-uzbudljivu vožnju po ogromnim peščanim dinama.Iskusni vozači prave vratolomije, a mi vrištimo dok nam adrenalin raste.Pauzu pravimo usred pustinje, na lokaciji gde su snimljene sekvence filmova "Ratovi zvezda", "Engleski pacijent"i "Čaj u Sahari".Predeli deluju nadrealno, bukvalno kao na drugoj planeti.

Doživljavamo i fatamorganu, a ugledali smo i pravu pustinjsku lisicu.Tu vodič uskače sa pričom o toj maloj životinji koja je maskota državne akcije za zaštitu čovekove sredine.Lisica je obučena u plavu trenerku i nalazi se u parkovima i mnogim drugim delovima gradova i naselja.Arapski domovi su tradicionalno veoma čisti i uredni, ali oko kuće je uglavnom nered.Zato lisica podseća da svako očisti ispred svoje kuće, baš kao što ona čisti ispred svoje jazbine.U svakom gradu jedna ulica nosi naziv "Ulica zaštite čovekove sredine".Bilo bi to lepo sprovesti i kod nas.

 

Ovaj naporan, ali izuzetno uzbudljiv dan završavamo dolaskom u oazu i gradić Tozer gde ćemo prenoćiti u divnom raskošnom hotelu sa ogromnim bazenom u kome plivamo i osvežavamo se.Probamo urme za koje kažu da su najkvalitetnije na svetu.Sa jedne palme iz ovih palmarijuma dobije se 100kg urmi.

Izlazak sunca dočekujemo na slanom jezeru Šat El Džerid, površine 6500km.

Zatim sledi Duz, mesto u pustinji gde smo jahali kamile i vozili karting po pustinjskoj stazi.Oni hrabriji lete malim jedrilicama.

Sve vrvi od turista sa svih strana sveta.Vozeći se dalje kroz kamenu pustinju, posećujemo Matmatu, trogloditsko naselje nastanjeno Berberima koji žive u pećinama iskopanim u zemlji, vrlo skromno i krajnje jednostavno.U znak dobrodošlice posluženi smo čajem i pogačom koju umočite u med i maslinovo ulje.Tu ručamo brik (nešto kao naše pituljice) i kus-kus.Iznad svake pećine je naslikana Fatimina ruka kao talisman protiv uroka i riba koja simboliše plodnost, sreću i blagostanje.Ovaj kraj je poznat po proizvodnji maslinovog ulja.Od 15kg maslinki obično se dobije 3 litra ulja, a ovde čak 6 litara.Inače, Mediteranom se upravo i smatra oblast koja zadire u Saharu sve dotle dok u njoj uspevaju maslinke.

 

Poseban utisak sa našeg putovanja ostavila je poseta najvećem i najočuvanijem rimskom amfiteatru na tlu Afrike, u mestu El Džem.Kažu da je to najlepši koloseum koji su Rimljani napravili, lepši čak i od rimskog.Podilazi nas jeza pri pomisli koliko je gladijatora boravilo i stradalo baš u ovim katakombama kojima mi sada prolazimo.

U kasnim večernjim satima, umorni ali opijeni utiscima, stižemo u naš Nabel.

 

Posle par dana odmaranja, kupanja i cenkanja po sukovima drevne nabelske medine, krećemo na još jedan izlet, ovaj put u nekadašnju Kartaginu i glavni grad, Tunis.Još jedna prilika da osetimo magičnu mešavinu arapske kulture i tradicije i evropskog uticaja.Ostaci tri hiljade godina stare civilizacije Feničana i Kartaginjana mogu se videti u muzeju Bardo, koji je, uzgred budi rečeno, otvorio Josip Broz Tito.To je najveći i najvredniji muzej rimskih mozaika na svetu.Bez daha nas ostavljaju tavanice koje kao da su od čipke ili filigrana-pravljene su posebnom tehnikom od gipsa, mermernog praha i belanca.Priča o Kartagini, kraljici Elisi, Hanibalu i slonovima vraća nas u daleku prošlost.

 

Glavni grad Tunis, sa dva miliona stanovnika, mešavina je tradicionalnog i novog, sa Medinom za čiji vam obilazak treba ceo dan i ulicom koja se zove Jugoslavija.Na kraju te dugačke, moderne ulice nalazi se Sidi Bu Said, umetnički gradić iz 13.veka, stecište umetnika, slikara, naučnika i arheologa poput Flobera, Pol Klea, Bajrona ili Šampoliona koji je tu pio čaj na proputovanju za Egipat.Stvarno prelepo mesto sa svojim belim zidovima i plavim kapijama, raznobojnim cvećem i krivudavim uskim uličicama načičkanim  cajdzinicama.  

  

Hamamet, Jasmin Hamamet i ostala neodoljiva mesta sa našeg putovanja bili bi tema nekog novog putopisa, jer malo je reči da se opišu svi ti utisci.Uostalom, i kažu da se u Tunis obavezno vraćaš zato što se ovde dolazi prvi put, sledeći put i uvek kad poželiš, jer i ime mu na arapskom znači "harmonično, skladno, mesto gde se čovek oseća ugodno".

Ana Dragojlovic

Putopis napisao ljubicica22