U staroj Grčkoj vreme se merilo periodom između olimpijskih igara. Smatra se da su prve ovakve igre održane 776. godine pre naše ere. Olimpijske igre održavane su u čast Herala, Zevsovog sina, kako bi se bodrio narodni duh i širilo prijateljstvo.

Za vreme olimpijskih igara, svi sukobi su prekidani. Tako i mi danas prekidamo poslove i svakodnevni stres, odlazeći na godišnji odmor, da udahnemo preko potrebnu energiju, do sledeće godine i sledećeg odmora. Grci su svetu podarili i maratonsku trku, spomen na glasnika Filipida koji je 1. septembra 490. godine p.n.e. pretrčao stazu dužine preko 42 kilometara, kako bi Atinjane obavestio o pobedi nad Persijancima. Izgovorio je reč "Pobeda" i pao mrtav od iscrpljenosti. U to ime od 1896. godine trče se ove trke, ali na svu sreću, niko ne umire. Po nekim drugim izvorima, glasnik je preživeo, čak štaviše otrčao dalje nekim svojim poslom (da uplati Loto?!).

Da odmah nešto raščistimo. Tasos je grčko ostrvo, a Mitos njihovo, najpoznatije svetlo pivo. U ponudi su još Amstel i Hajniken. Najpoznatije vino je Recina Macedonikus, a pronađe se pokoji Shiraz i Kaberne. Što se ostrva tiče, Tasos je najsevernije ostrvo Egejskog arhipelaga. Ono što ga izdvaja od bezbroj drugih ostrva u Grčkoj, svakako je gusta šuma, pa ga nazivaju i zelenim ostvom. Od planinskih vrhova do mora, spuštaju se nepregledne, guste borove šume. Lepoti Tasosa doprinosi i kristalno čisto more, koje ga okružuje, kao i mnoštvo skrivenih uvala, plaža, maslinjaka, manastira i arheoloških nalazišta. Do ostva se stiže feribotima iz Kavale, posle polučasovne plovidbe. Na tom putu će vas pratiti jata galebova, koje možete nahraniti i usnimiti. Dok polako pristajete u Limenas, glavni grad na ostrvu Tasos, učiniće vam se šuma, koja ga okružuje, prosto hrli u grad. Zgrade su građene u tradicionalnom stilu, sa izraženim vizantijskim uticajima. Okućnicu čini raznobojno cveće i drveće.

Homerove sireneTasos je u prošlosti bio deo makedonskog tla. Razni tektonski poremećaju, prvo su ga pretvorili u poluostrvo, da bi ga, na kraju, potpuno odvojili i pretvorili u ostrvo. Put koji opasuje ostrvo dug je 115 kilometara. Površina ostrva je 398 kvadratnih kilometara. Na njemu živi 15 hiljada stanovnika. Ostrvo ima istoriju koja datira još iz vremena neolita, o čemu svedoče figurice pronađena u Limenariji i u Kastru. Tasos su naseljavali Tračani i Feničani. Bar tako tvrdi otac istorije Herodot. Homer ga pominje u "Odiseji", kada istoimeni trojanski junak luta, tražeći zavičaj, ostrvo Itaku. Nije pronašao rodnu grudu, ali je naleteo na putene sirene. Da li njihova umilna pesma, zvonki glas ili vitki stas, tek heroj je poklekao, al’ na trenutak. Poput onih simpatičnih majmunčića, začepio je uši, zažmurio i utekao. Poprilično kukavički, bar za jednog heroja, morate priznati. Godine 700. p.n.e. ostvro kolonizuje pleme Parijana. Predanja govore da su se poprilično obogatili, boraveći na ostrvu. Trgovali su diljem Mediterana, izvozeći vino, mermer i zlato. Sagradili su lep grad sve s kulama i kapijama, čiji su reljefi dočaravali mitološke junake. Grad je imao pozorište, agoru sa propilejima, hramove posvećene Artemidi, Herkulu i Posejdonu. Trgovina je cvetala i za vreme rimske dominacije. Godine 1813. egipatski vezir Mehmed Ali preuzima kontrolu nad ostrvom. Grci su ostrvo pripojili matici, tokom balkanskih ratova, tačnije 18. oktobra 1912. godine. Za vreme II svetskog rata ostrvo su okupirali Bugari.

Tasos obiluje vodom, pošto ima nekoliko reka, bezbroj potoka i izvora. Tako, da je jedno od retkih ostrva, sa pitkom vodom. U blizini sela Maries nalazi se predivno jezero, koje uzvodno pravi slapove i kaskade i sve to u okruženju guste listopadne šume. Takođe, u blizini sela Kastro pogledajte predivan vodopad. Delom i zbog toga, dani, a pogotovu noći na Tasosu su izuzetno prijatni, čak i usred žarkog leta. Mnogo toga ovo prelepo ostrvo nudi posetiocima, a tradicionalna gostoljubivost i uvek nasmijana lica domaćina, kao da su zaštitni znak ostrva. Žitelji ostrva bave se pčelarstvom, stočarstvom i poljoprivrednom, tako da ćete jesti retko dobar i čist med, sir i masline. Da ne zaboravimo da pomenemo izuzetnju jagnjetinu u planinskom selu Teologosu (Theologos). Ljubazni domaćini iz taverne "Stelios" sačekali su me sa hladnim uzom, kozijim sirom i filetima bakalara (za meze), a posle neizostavne jagnjetine, sledilo je osveženje hladnim kriškama lubenice. Okreće se na ražnju jagnjetina i kukureci (iznutrice). Porcije su ogromne, a ako ne možete sve da pojedete, u pomoć će vam priteći lokalne mačke. Tada se na drumu pojavila druga mačka, u džipu, Elena, duge zift crne kose, očiju boje lavande i osunčanih sapi, poput neke rasne ždrebice iz izvikanih ergela. I dok smo se mi mrsno gostili, grčki ugostitelji, su poput starih srpskih domaćina, jeli samo salate. Možda, zato što je zdravije, a možda i zbog skromnog porodičnog budžeta.

"Može li ovde negde da se prilegne?" upitah ljubaznog gazdu Stelosa. I da ne zaboravim, kod Grka (i Grkinja) ne, u stvari znači da. Bilo gde da umorni putnik sedne, dočekaće ga slatko i bokal hladne vode. Grci imaju reč ,,filoksenija”, koju prevedemo sa ,,prijatelj sa strancima”. Kako žive, tako i jedu, nekoliko generacija zajedno. Ručkovi traju po par sati, a večere se otežu do kasno u noć. A naveče kada zasvira buzuki, zaigrajte sirtaki, a kelner će vam doneti tanjire (stres eliminatore), suvlaki ili giros za izgladneli organizam. Grci su religiozni, ali i sujeverni, pri čemu "baksuzni" dan nije petak, već utorak 13, dan kada je Konstantinopolj pao u ruke Turaka. Grci su, takođe, strasni pušači i fanatični vozači punoletnih automobila.

Istražite "plivajuću šumu"Bude me primamnjivi mirisi, koji se šire iz kafeterija i pekara. Vreme je za letnju akciju! Da istražim morske dubine i grčke taverne. Obala je izuzetno razuđena. Ima dve luke: Prinos i Limenas. Put oko ostrva je zanimljiv, sa pregršt vidikovaca, odakle možete uživati u pogledu na tirkizno more, peskovite plaže i planinske vrhove. Hidrogliserima "Flaying Delhins" možete brzo stići do Kavale, ako imate takve namere. Osvežavam se hladnom oranžadom (portokoladom) i kakao ćeten alvom, a onda u potragu za prevoznim sredstvom!Na Tasosu, po vrlo povoljnim cenama, (naročito za više dana), možete iznajmiti automobil ili motorcikl. Ne libite se da, oko cene, pregovarate sa vlasnikom agencije. Skoro sva kola, čak i skromnija, imaju ugrađenu muziku. Poneka i klimu. Možete i otvoriti prozor, kako bi osetili vetar u kosi. Onda obiđete sve plaže, zabačene, osamljene uvalice, simpatična sela u kontinentalnom delu Tasosa. Pripazite, lokalni putevi ka selima su, uglavnom prašnjavi, izrovani, bez asfalta. Cene bezolovnog benzina su povoljne, a "Matiz" troši zanemarljivih 5l/100 km. Konfiguracija terena dozvoljava da velike delove puta provozate "na leru" Grci pametno biraju kola živih boja, a tako i kreče kuće, pa su male šanse da se "ukucate" u neku takvu pokretnu ili nepokretnu prepreku na putu. Ako uzimate motorcikl, moja je preporuka da obavezno nosite kacigu. Ja sam uzeo "Matiza" koji se sjano pokazao na prašnjavom putu do Teologosa. Pravi Camel Trophi Tasos 2007. Nažalost, mališa nije uspeo da se, od Mikros Prinosa, izbori sa izlokanim putem, serpentinama i kamenim blokovima. Tako sam ostao na putu ka manastiru Svetog Pantelejmona. Nevoljno sam konstatovao da u opremi nema dizalice. Sam Bog mi je poslao svoje zemaljske službenike, kada su mi najviše trebali. Mladi kaluđer je odmah krenuo da mi pomogne, kako bismo izvukli kola, dok je stariji, svo vreme nešto gunđao i pogledao u nebesa. Savetovali su mi da nastavim put. Rekoh im da sam shvatio opomenu i da se neću inatiti."Možeš onda peške," reče mi monah. Pogledah strmi, prašnjavi put, usijano sunce, počešah se po temenu, pa onda bacih pogled na sat. I odustah. Sa sudbinom se nije igrati, osim ako nisi siguran da možeš pobediti. A ja nisam bio. Tako mi nedostupna osta manastirska pećina i izvor svete vode.Limenas je glavni grad i administrativni centar ostrva. Grad ima 3.500 stanovnika i sagrađen je na mestu antičkog grada Tasosa. Svoj današnji izgled, Limenas je počeo da dobija sredinom X veka, doseljavanjem stanovništva iz Panagrije, ali i izbeglica iz Male Azije i Trakije (1922.). Pored dve gradske plaže, u okolini postoje desetine prelepih plaža do kojih je obezbeđen besplatan prevoz mini busevima. Grad ima dve luke: staru, u koju sad pristaju ribarski brodići i novu, u koju pristaju trajekti. Na samom ulazu u luku, nalazi se velika statua dva delfina od belom mermeru. Nova luka se naziva i Delfinova. Uz samu obalu su taverne. U nekoliko centralnih ulica, prodaju se suveniri, kao i izuzetno kvalitetno maslinovo ulje i med. Ne propustite da posetite amfiteatar, dva utvđenja iznad grada (odlično mesto za sunčanje), kao i sam vrh brda Tasos, visok 156 metara, sa koga se pruža sjajan pogled na grad. U samom gradu ćete pronaći preko desetak arheoloških nalazišta.Limenarija je drugi po veličini gradić na ostrvu. Nalazi se na jugozapadnoj strani ostrva, proteže se od uvale (sidrišta) Tripiti do naselja Kaliva. Ima oko dve hiljade stanovnika. Okružen je predivnim plažama, koje sunce obasjava duže nego ostala mesta na ostrvu. Iznad luke se nalazi palata "Palataki" (mala palata), vila porodice Krup, s početka XX veka. Smestila se u lepom borovom parku, pa stazom možete sići na plažu, koja se zove Metalia beach. Plaža je velika i malim tunelom je povezana sa jos jednom. Ceo prostor je lepo uređen, pun mermernih skulptura, a u blizini je i jako stara livnica, koja je radila do 1960. godine. U gradu se nalazi poznata umetnička škola, pa umetnici, potekli iz nje, na plaži, izlažu svoje radove. Drugog dana Uskrsa, priziva se kiša, a u avgustu preskače vatra. Mesto ima puno prodavnica, kafića, taverni, internet cafea i dve diskoteke na izlazu iz grada. Idealno mesto da "DJ save my life!" Kada je vedro, odavde se može vidite planina Atos (Sveta gora). Iz Limenarije, seoskim putem, kroz plantaže maslina, možete stići do živopisnog sela Kasto i boljim, asfaltnim putem do sela Maries.Potos je simpatičan gradić na jugozapadnoj strani ostrva, na svega tri do četiri kilometra udaljen od Limenarije. Usput ćete proći pored par vidikovaca, pa ne oklevajte da zastanete i uživati u krajoliku. Mesto je malo, samo sa jednom ulicom , ali sa dosta prodavnica, kafića i kafeterija, koje pružaju izuzetnu zabavu i provod u večernjim satima. Posetite neku od odličnih pekara i poslastičarnica. Čokoladni zalogaji iznenađenja umotani u staniol i skriveni od radoznalih pogleda, pružiće vam izuzetan hedonistički doživljaj. Iz Potosa možete ići u najveće selo na ostrvu, Teologos. Selo je kao iz prohujalih vremena, sa lepim kućama i crkvom. Ulice su dosta uske.Panagia (Bogorodica) je živopisno i romantično selo, koje je nekada nosilo ime Anastasios. U njegovom središtu je kafana, skrivena ispod velikih platana. Ovde se okupljaju meštani i radoznali turisti. Tu je i lokalni pop. Kuće okrečeno u belo, bašte prepune muškatlama i begonijama, lenje mačke, koje se tegle po junskoj vrućini i bake koje vredno rade ručne radove (heklaju, izrađuju goblene). Videćete i drvo ljubavi, fontane, jednom rečju, prava minijaturna Venecija.Kada se sa neke od fontana, napijete ledene vode, bacite pogled na vrhove Profitis Illias (1100 m) i Ypsario (1206 m). Ako gorite od želje za planinarenjem, odavde je to idealno, to jest najbliže je, ali je i uspon naporniji. U blizini naselja nalazi se pećina Drakotypa. Jedno sasvim nesvakidašnje iskustvo doživećete, ako ovo mesto posetite za vreme karnevala. Budite spremni na smišljene provokacije, ali i potoke crnog vina u slavu boga Dionisa. Svako vreme u godini koristi se za raznolike proslave života. Spomenimo samo vašar koje se odvija svake godine 15. avgusta i paljenje Jude veče pred Uskrs.

Luka Prinos (Skala Prinos) je druga po veličini luka na ostrvu. Odavde, na svaki sat, kreću trajekti za Kavalu. Meštani tvrde da pravo s borove grane, možete zaroniti u more. Veoma živ grad, naročito ponedeljkom, kada je velika pijaca u selu Prinos. Ovde je pravo mesto za kupovinu organskog maslinovog ulja marke "Kardiofilo". Ako želite da istražite sela iznad Prinosa, posle oko pet kilometara, doći ćete do Megalo i Makro Prinosa. Megalo Prinos ima dve sjajne taverne. Moja preporuka je restoran "Andreas" (sa plavim stolicama). Na trenutak ćete se vratiti u detinjstvo. Sedeći pod stoletnim drvetom raskošne krošnje, poput onih iz bašta naših baka. Ne pitajući me, donose mi bokal hladne vode i kandirano voće. Naručujem nes frape. Megalo i Mikro Prinos nazivaju se još i Kazaviti. Kamene plemićke kuće, sa drvenim balkonima, kafa na trgu i lokalne poslastice u tavernama, sasvim su dovoljan posticaj, da se ova oblast poseti. Iz Makro Prinosa uzani makadamski vodi dalje, do vidikovaca i vrhova Rachi (1078 m) i Dyo Kefales (1030 m). Ako nastavite još dalje, dolazite do vrha Spathi (810 m). Najuporniji, ako nastav, vratiće se u Mikro Prinos.

Luka Kalirači (Skala Kallirachi) postoji od 1997. godine. Iznad nje se nalazi istoimeno selo. Živopisne taverne nude sjajan izbor sveže pripremljene ribe i plodova mora. Zato proniknite i na ovaj način u morske dubine!Luka Marion (Skala Marion) je ljupko ribarsko mestašce. U blizini je peščana plaža Axprax i rt Kefalas. Rt ima nekoliko pećina, u koje se ulazi sa morske strane. Kada krenete dalje putem, vrlo brzo ćete naići na peščanu plažu Trypiti. Ne oklevajte da se, na ovom mestu, okupate, jer je obala strma, pa nećete pešačiti, već odmah ulazite u duboku vodu.U Potamiji sedeh u porti mesne crkve i čekah da se otvori Vangisov muzej (radno vreme: 10-13 i 18-21 h). Nestašna deca iz susedne kuće, punili su male balončiće vodom i bacali ih na prolaznike. Ni crkveno dvorište nije bila zaštićena zona od njihovih marifetluka. Lokalna crkva je vrlo lepa, ali je u njoj zabranjeno fotografisanje. I iz ovog mesta možete krenuti na planinarenje po Ipsarionu.Gde da bacim peškir?Najlepše i najčistije plaže sa najbistrijom vodom ponosno nose zastavice Evropske unije. Možete da birate da li više volite da se kupate u smaragdnoj, tirkiznoj ili čak modroj boji mora. Na raspolaganju vam je čitava paleta plavo-zelenih tonova i nijansi. Plaže su, takođe, raznolike po svom sastavu: peščane, šljunkovite ili stenovite. Zahvaljujući njihovoj brojnosti, na njima ne vlada gužvi. Najpoznatije plaže nose bombaste nazive poput: Golden Beach, Chrisi Ammoudi, Limenaria, Pefkas, Glifada, Potos, Makryammos, Paradise Beach i Metalia beach. Za razliku od većine egejskih ostva, Tasos ima blagu klimu, bez jakih vetrova.

U samom Limenasu pored velike gradske plaže sa bezbroj kafića i taverni, na samom njenom kraju, nalazi se izdvojena, simpatična plaža Karnagio sa istoimenim kafićem. Da biste kulirali na ovoj intimnoj plaži, nije, čak, ni potrebno da popijete nešto u, inače, prvorazrednom kafiću. Pušta se sjajna ambijetalna muzika, plaža ima ležaljke, suncobrane i tuš, jedino što u plićaku ima ježeva. Idelno mesto za chilly out. Iznad kafića se nalazi mala crkvica, a put, dalje kroz šumu vodi do starih utvrđenja.Limenarija ima jednu dugačku peščanu plažu dugu oko dva kilometara i široku oko 45 metara, kao i nekoliko manjih, takođe, peščanih plaža. Plaža su opremljene ležaljkama i suncobranima, koji se ne naplaćuju, već su vlasništvo kafića, pa se od vas očekuje da popijete piće-dva. Sledeće mesto koje ima lepu plažu je Pefkari. Ona se nalazi u gustoj borovoj šumi. Plaža Pefkari je, uglavnom, od peska i sitnog šljunka, ako zanemarimo nesrećan ulazak u vodu, gde ćete nabasati na krupniji šljunak, klizavi krupniji kamen, pa čak i na ježeve. Ovde ćete uvek pronaći slobodnu lezaljku i suncobran ili mesto u nekom od nekoliko kafića i restorana. Plaža je idealna za bavljenje sportovima na vodi. U blizini plaže je i prostrani parking. Na istočnoj strani sela nalazi se lepo uređen kamp, sa sopstvenom plažom. U sastavu kampa je prodavnica i bar. Naselje Pefkari je predgrađe Potosa. Ne propustite priliku da sa terase hotel "Akti", uz kafu, uživate u izuzetnoj panorami.

Mestašce Potos diči se peskovito-kamenitom plažom Alexandra beach sa ležaljkama i suncobranima. Alternativa je Potos beach, peskovita plaža sa malo stena u vodi. Sledeća plaža je Paradiso beach, koja podseća na havajske. Sa nje ćete ugledati ostrvce Kinira. Ako nastavite još oko tri kilometra, naći ćete se na dugačkoj, peščanoj plaži Golden Beach, koja povezuje naselja Skala Potamia i Skala Panagia. Da ne bude sve kao na filmu, postarale su se pčele, pa oprezno sa klopom na plaži (i one to vole!). Zato prionite na sportove: jedrenje na dasci, vožnja skutera, banane ili panoramski let padobranom. Nastavak plaže Golden beach je plaža Chrysi Ammoudia. Ako duva vetar, na ovoj plaži ćete videti velike talase. Morske dubine kriju razne ribe i predivne prizore, nudeći ih radoznalim očima ronioca i podvodnih ribolovaca. Povremeno, leti, u ribarskoj luci Skala Potamia održavaju se koncerti.Do plaže Paradiso možete stići kolima, zemljanim, strmim putem. Plaža je uređena, peščana, voda kristalno čista, a ulaz u vodu dugotrajan (plitka). Na plaži se nalazi kafic i restoran, možete iznajmiti suncobran i lezaljke, igrati beach volley.Sledeća plaža je sušta suprotnost prethodnoj. Sun beach je poludivlja, peščana-kamenita plaža, doduše opremljena malim brojem ležaljki i suncobrana. Pripazite pri ulasku u vodu, tu su ona bodljikava stvorenja, koja mogu da zagorčaju letovanje. Postoji improvizovani kafić, smešten u kamp kućicu, gde se možete osvežiti sokovima, pivom ili sladoledom. Prilaz plaži je idealan, pa pripazite da ne završite u plićaku.Mesto Aliki ima dve plaže koje deli greben. Prva plaža je predivna, peščana, duga pedesetak metara. Ograničen broj ležaljki i suncobrana, kao i broj mesta za parkiranje, kvari idiličnu scenu. Gužva je i u okolnim kafićima i tavernama. Druga plaža je poludivlja, sastavljena uglavnom od krupnog kamenja na obali i peska u plićaku. Između ove dve plaže je par arheoloskih nalazišta. Čista tirkizna voda i borova šuma unaokolo. Peščana plaža i Kekes beach, stenovita plaža, interesantna pre svega zbog boje more, koje je ovde vrlo duboko – u vodu se ulazi stepenicama.Sledeća plaža koju obilazimo je Psili Amos. U pitanju je peščana plaža duga stotinak metara. U plićaku je sitan šljunak. Pored kafića, uglavnom dovoljnog broja suncobrana i lezaljki, kad god da se dođe, moguće je baviti se sportovima na vodi i beach volleyem. Automobil se ostavlja na parkingu na magistrali, a onda sledi nekih tridesetak metara pešačenja jednom od nekoliko staza, koje vode do plaža.Makryamos je mondensko mesto, sastavljeno od kompleksa hotela i bungalovima s fenomenalno uređenom plažom. Ulaz na peščanu plažu se naplaćuje. Ovde se možete baviti mnoštvom sportova od volley beacha, preko košarke i malog fudbala na samoj plaži, do trambolina i malog tobogana.Na ostrvu ima dosta skrivenih uvalica na kojima se možete osamiti, a i par nudističkih plaža. Konac delo krasi, pa zato da spomenem plažu Tripity, dugu i dovoljno široku, bez gužve, sa dosta ležaljki i suncobrana, sa peskom i sitnim šljunkom celom dužinom, u plićaku je u početku šljunak, ali vas već posle par koraka čeka prijatno iznenađenje, dubina od preko dva metra. Na mestu gde se parkirate, nalazi se kafić.Nenad M. Perić

Putopis napisao Nenad Peric