Priznajem da sam imao neku odbojnost prema Turskoj.. $ta znam… nisam kontao da osim opu$tanja na nekoj od plazha u poznatim Turskim letovali$tima ne$to vi$e mozhe da me privuche istoj.

Pa pitate se otkud onda ja u Istanbulu za novu, a ne na nekom partyu kao $to je to obichaj poslednjih godina. E pa vremena su se promenila dragi moji netizeni. Sestra koja ima vecu platu od mene i pritom je ne tro$i na stomakougodnosti i poludjivanje na partyima je odluchila da sa nekom sitjom od kinte zapalimo preko ZPUa sa studentima u Istanbul za novu. 4 nocenja sa doruchkom i obilascima par znachajnih lokacija i krstarenje Bosforom za svega 380 jura.Od Sava Centra krecemo oko 17.30. Ispraca nas neko zlo od vremena. Ki$a i hladan vetar. Prijatelj Abyss roni suze krokodilske i nakon $to smo ubacili ogromni plavi ranac i torbetine upadosmo u dvospratno chudo firme Krstich! Zbog chega chudo? Zbog toga $to je u donjem delu BUSa bilo prohladno, prva polovina sprata smrzavala zbog prozora koji nisu dihtovali, a januar ide jelte. Kod nas u zadnjem delu je bilo samo 45C. Grejanje je radilo ko ludo i preko na$eg zadnjeg dela se grejao chitav BUS. Na prelazima ni$ta posebno zanimljivo. Nije bilo chekanja, a stajali smo ispred svega i svachega. Izdvojio bih restoran "Kosova" gde sam pazario osvezhavajuce maramice i Orbit od ejakulipstusa 😉 Da.. da pomenem i predivnu debelu crnu macu koja je samoinicijativno pri$la da je pomazimo.. od milo$te Silvestera! Maca nije mogla sa nama jer nije ponela paso$

Od Bugarske granice sve do odredi$ta odlichan i $irok autoput. Ni nalik srBskima! Kako se blizhimo Istanbulu sa leve i sa desne strane istog promichu razbacana naselja. Veca i manja, nove gradnja i stare sive udzerice. Sad $mekam ovu rech "udzerice".. verovatno je i ona turska, a zapanjio sam se koliko su nam Turci od svog jezika ostavili u "amanet" 😀 I tako.. ulazili smo jedno 30-40 minuta u taj megalopolis zvani Istanbul. Stvarno impresivno, ali isuvi$e sivo i prljavo.. nedovoljno za neko vece odu$evljenje. No gotovo identichan je ulazak i u BG?! E jesmo Turci 100%!Stajemo ispred "art’otela". Znachi ne hotela, ne motela, vec "otela"!?! Dochek srdachan sa nekim zhutim sokicem i kolachicima, no isQlirao sam to posluzhenje. Dobijamo sobu 502 koja je na poslednjem petom spratu. Prvi ulazak u sobu je bio zaista neprijatno isQstvo. Iz WCa nas je zapahnuo miris "nechega", tako da smo odmah morali da provetrimo prostoriju. Soba ni$ta posebno. TV i frizhider ne rade, a nismo mogli ni da koristimo "KUMTEL", jer su zhice bile pokidane plus kratke tako da nisam ni pokushavao da ih spojim. Ispod kreveta je su bile zardjale plochice, a staklo na stolu samo chudom nije palo kada smo na njega spustili fla$u sa sokom. No, za koje smo pare oti$li dobro je nismo spavali ispred ‘otela.Za prvo veche je bio predvidjen odlazak u nocno razgledanje grada. Na$ veseli vodich RAM-a nam je na dobrom srBskom objasnio kako stoje stvari u Istanbulu.. kolike su plate, gde najche$ce explodiraju bombe, gde ima da se dobro pojede, popije i ostalo. Preko mosta koji je sagradjen pre jedno 30 godina smo pre$li u Azijski deo i popeli se na vidikovac. Zaista fantazmagorichan prizor. Grad se naslonio na more sa milion svetala, dokle god pogled dosezhe. Slike su mi ispale mutno jer sam povecao expoziciju da uhvatim slaba$na i udaljena svetla, a nisam imao stativ. heh. Od nekog uvaljivacha koji se skoro bacio ispred BUSa smo pazarili mapu grada i set razglednica. Moram da primetim da su na tim razglednicama slike od pre 30 godina! Nekako su mi boje chudne kao da su radili ma$inama iz ’65e. Vracamo se u ‘otel i odlazim u sobu da odmorim jer nas je u 10 ujutru chekao obilazak Plave dzamije, Aja Sofije i nekakve riznice. Mobya sam uredno navio na 8.30 da ne zakasnimo.

Doruchak u hotelu sam isqsno preskochio. U holu smo bili u 9.58 zahvaljujuci mojoj sirotoj sestri koja je u poslednjem trenutku morala da uleti u WC. Naravno, dole nikoga nikoga! E tu sam popizdeo na nju. Nadezda zove vodicha i on joj javlja da ce grupa biti ispred Plave dzamije. Upadamo u taxi i odvozimo se do dzamije i tu turchin poku$ava da nas odere sa cenom od 15 miliona lira za tu sramotno malu destinaciju! Ali tako to biva kada nemate crne brkove vec orange bradicu i bledu fatzu + neznate turski :)) Dali smo mu 10 miliona i svi zadovoljni. Moram da primetim da sam se dole odlichno osecao kao milioner. Eeee gde je ona ’93 kad sam bio milijarder. Takodje moram da napomenem da smo prisustvovali retkom dogadjaju. Pravom malom monetarnom udaru. Naime Turci su prvog januara skresali 6 nula i izbacili nove novchanice koje sramotno podsecaju na jurice. Ispred dzamije nema na$e grupe! Tu se sestra i ja razdvojismo ne bi li ih lak$e prona$li no ni$ta. Odlazimo ispred Aja Sofije no ni posle sat vremena chekanja ni$ta od njih. Iznerviran na sestru odlazim unutra da bar ne$to uslikam. I tako.. zadrzhao sam se skoro sahat vremena u toj nekada najvecoj hri$canskoj bogomolji, a zatim dzamiji u kojoj trenutno nema verskih sluzhbi vec sluzhi iskljuchivo za posete turista i otvorena je od 1935!Na izlasku iz ASe chujem sestrin glas. Osmeh na njenom sirotom licu beja$e neverovatno $irok jer je prona$la ostatak grupe tako da se vracam unutra u ponovno razgledanje. O ne! Neumorni vodich RAM-a prosipa iz rukava pojedinosti i istorijske chinjenice. Meni se posebno dopao mermer koji je izrezan pre hiljadu godina i koji verno prikazuje faze eksplozije atomske bombe! Da S zaledi$! Veci deo grupe se nalozhio da zavrti ruku oko svoje ose na nekom za to posebno predvidjenom mestu kako bi mu se ispunila zhelja, ali nisam hteo da gubim vreme na te gluposti jer sujeverju nema mesta u hri$canstvu!!! Pretpostavljam da je moja sestra (na slici) pozhelela da me se re$i tako $to ce da me udomi u Australiji ili Americi :)) Kao $to vidite ima dosta slika koje sam napravio na tom svetom mestu. Obratite pazhnju na ovu panoramsku sa galerije na koju sam potro$io puno vremena dok je nisam sastavio i doradio kako dolikuje!Zatim odlazimo u Topkapi, riznicu gde smo se odu$evljavali carskim tkaninama i odelima koja su bile stara i po vi$e stotina godina. Bruka koliko srebra, zlata i dragog kamenja. Ugradjivali su ga u sve zhivo.. gde god su stigli + pregr$t darova sultanu od dragih mu kolega iz svih krajeva sveta. Sve od kineskog porculana i gatja do zlatnih sedala optochenih dijamantima. Zvezda izlozhbe je bio neki dragulj od 80 karata neprocenjive vrednosti. Lozhim se jedino na kristale silicijuma i LCD displeja, ali bi mi ono parchence dobro do$lo. U duhu ovog teksta kupio bih tropsko ostrvo, daleko stotinama kilometara od prve civilizacije. Napunio ga devojkama sa svih strana sveta i opu$teno chekao sledeci cunami 😀 ehehe

Od same izlozhbe vi$e me je odu$evio vrt koji je bio uradjen da se smrzne$ na +30. Kao pricha iz 1001 noci. Predivna flora sa faunom koja je nosila fotoaparate i blicala svuda unaokolo 😉 Nekako se potrefilo da ponovo proma$imo BUS i da napustimo objekat pre grupe, ali ovaj put smo ostali sa ekipom iz BUSa, tako da pe$ice krenusmo do hotela. Put je vodio preko izvukane, izederane i nadasve zanimljive Kapali char$ije. Usput smo checkirali primamljive kolache koje smo napali posle obilaska Kapalija. Pomenuta char$ija je zaista ne$to ogromno. Vece i od buvljaka na NBGu, ali natkriveno. Obratite pazhnju na slike. Ispred svake radnjice stoji turchin koji vam se bukvalno unosi u facu i vuche za rukav. Od robe.. pa i nema neke ponude iskreni da budemo. Svi se uglavnom drzhe dobro kombinacije koja se nabolje prodaje. Bizhuterija od sumnjivog srebra i aluminijuma, e$arpe, ne$to tepiha, duksevi i jeftina odeca, satovi, nargile (pazarix dva komaTa za prijatelje suda.. Gana i Pegu Sa Milanom i Ivom svratismo na koljache pa u ‘otel da se spremimo za Novu.Kako sestra i ja nismo uplatili 120 jura za sumnjiv dochek Nove na nekom brodicu ostali smo da se organizujemo sa ljudima iz grupe koji nisu xteli da xperimenti$u sa turskim narodnjacima. Sutradan smo saznali da je provod bio jadan, da su bili zgurani kao sardine i da je sve podsecalo na lo$u srBsku svadbu. Znachi ostali smo u hotelu. Oti$ao sam sa par momaka do oblizhnjih prodavnica da pazarim alkoxol, enerdzize i sokice. Osoblje hotela je videlo da se sprema zlo pa su nas odvojili u posebnu prostoriju koja je bila solidno zvuchno izolovana. Utulili su svetla i doneli nam radio da atmosfera zamiri$e na zhurkicu, a za prskalice smo se sna$li sami. Inache novogodi$nji obichaj u Turskoj je da se gadjaju prskalicama i bacaju ih daleko od sebe kroz vazduh, pa ako se dve prskalice sudare i ako mesec bude u 7 kuci, e onda ce vam se zhelja sigurno ispuniti :D. Negde oko 11 par iz Kikinde silazi dole da proveri da neko od nas nece sa njima na texno party. Du$a me u momentu zabolela, srce mi se pocepalo na 3 dela, ali sam vec dao dvaYes jura za tjepi i isplanirao da veche provedem u hotelu Da sam samo malo ranije znao za njihovu nameru i da je Pera oti$ao na vreme u policiju.. eeee…Dru$tvo nismo previ$e mogli da biramo (a ni oni nas.. xexe 😉 ali svi si bili OK, tako da smo veci deo vremena proveli sa ekipom iz BGa i dva para (ne charapa koji su odluchili da potrazhe mir i ljubav daleko od kuce, u prapostojebini i medj’ tananim zidovima art’otela. I konachno krajnje je vreme da vam predstavim "radno okruzhenje", tj. "human resource" sa kojima smo zimu zimovali, zimovali jure ostavljali… dole u IstanbuluPo$to smo utvrdili brojno stanje ljudstva vracam se iz ove digresije da zavr$im opis malog partya koji smo organizovali za Novu u jednoj od prostorija u holu ‘otela. Sve je proteklo u bratskom i sestrinskom ljubljenju i paljenju prskalica. Alkoxol se nije popio do kraja hvala bogu, a ja sam Ivanu, Paju, Vedrana i Milana koji su zaginuli do posle 7, napustio ne$to oko pola 6. Za prvi dan Nove predvidjeno je krstarenje Bosforom. Vozachi su do$li pola sata posle zakazanog termina, a za to vreme sam konachno na$ao i jaknu koju sam zaboravio na proslavi Nove Nekako sam navukao dve majce i dve dukserice i isplanirao da pazarim jaknu u Turskoj, kad eto Milana sa mojom crveno-crnom kombinacijom. Bilo mi je chudno da mi neko zapali staru i jeftinu adidas ja$u i kapu, tako da sam nalepio zayebantzki oglas pored koga su gosti hotela zastajkivali i grohotom se smejali dok su ga chitali. Imate sliQ :DPogled na megalopolis od Istanbula sa mora je predivan. Zahvatili smo i dan i noc tako da smo videli najbolje od oba svetLa. Sve bi bilo savr$eno da nije bilo oko 0-C i da nas nije ubio onaj vetar dok smo stajali na palubi broda. No morao sam da istrpim taj shock zarad fotki, a i nisam baba da sedim unutra na toplom i gledam kroz staklo dok pored mene promichu predivno osvetljene palate i mostovi koji spajaju Evropu i Aziju! Svo vreme kroz razglas se drao RAM-a koji ni ovaj put nije propustio priliku da ponovi prichu o Sultanu koji je zadovoljio englesku kraljicu. Mislim.. sada znam za$to u Turskoj ima tako mnogo lustera, a stizhe ih sve vi$e i vi$e svake godine.. Toliko engleskinja na odmorima u Marimarisima i ostalim, a ne bi me chudilo ni da uskoro krene izvoz lustera iz Srbije u prapostojebinu 😀

Posle krstarenja nas nekolicina (Sanda, Vedran, Milan, Iva, Milan, Rasha, Sara i Nada) odluchujemo da otpe$achimo do ‘otela i prodjemo kroz egipatski bazar (ispade bIzar). Ajoj kakav horror od puta. U sred grada chitav blok sablasno neosvetljen. Nema svetla u stanovima niti na ulicama. Pravo chudo i misterija. Kao da je neko izbrisao svaki oblik zhivota u tom pa da kazhem centru Istanbula. Iskreno, malo smo i lutali i tripovali se od nekih turaka koji su sumnjivoi$li pored nas. Znachi ne odvajajte se od grupe u ovakvim situLacijama jerbo cete da zavr$ite u haremu.. mu$kom!! 😀 haha. Posle pola sata pe$achenja izlazimo na vrh Kapali char$ije koja se polako pakovala i laganim hodom stizhemo u Hotel. To veche sestra ostaje u ‘otelu, a ista ekipa odlazi na Taksim da se pro$eta i nadje neki pubic or restoranchic da ubije vreme.Upadamo u jedan od mnogobrojnih restorana i narucujemo sitnu klopu. Ivana, Nikola i ja potrefismo isto (seckanu piletinu sa povrcem), a ovi ostali razlichito i prostopro$ireno Pili smo i jogurt koji se zove verovali ili ne "Choban" i ladno nacrtan choban na cha$i. E maximalno sam se razdu$evio koliko su nam turci ostavili svojih rechi.. BrukKA! 😀 Napu$tamo mesto zlochina nad pilicima i odlazimo preko puta na kolache. Nas 11! Trazhimo od Turaca da nam spoje 3 stola naochigled zbunjenih gostiju. Sa srbendama nema zajebancije! Preko puta mene su sedele neke 3 turske omladinke. Ne $to sam JA, ali ona najlep$a me je tako zhestoko $mekala i gledala me krupnim okicama.. sunce Najtovo :D.. i zaista.. ovako celav i nandzarast zaista sam retka zverka u zemlji crnoga 😀 ..no taman su izele kolache kad smo mi upadali, te je moja fantazija nestala. Ovi su uzeli neke chokolade i vanile, a ja sam jeo kolach sa vi$njama. Verovali ili ne vi$nja se pi$e skoro isto kao i kod nas. Iako je vreme bilo hladnjikavo i sipila jedva primetna ki$a silazimo pe$aka do kraja ulice koje duga oko dva kilometra (ne$to poput Knez Mihajlove). Tu su nas isQsno sachekali taXiji. Trpamo se unutra kao sardine i odlazimo u kasnije nalazimo u holu ‘otela da dolijemo alkoxol u telesa i da sumiramo dan!. Da pomenem da je ta noca voznja po osobi do hotela stajala samo juro! Zhiveli turski Taxiji i Taksimi :-)Pretposlednjeg dana konachno se dizhem sa lakocom i posecujem hotelski restoran. Zanimljiv pogled na obalu. Chak i galebi slecu na terasu. Doruchak je bio dobar. Shvedski "astal" tako da nije ni$ta falilo.. heh.. Sa Avramom, Jelenom, Tijanom i Vladom odlazimo put Egipatskog bazara lakim shinskim vozom koji aktuelni grDonachelnik Ne$a BGdanovic planira dapostavi po BGu (umesto da selja realizuje vekovni san o metrou, ali mafija je mafija). U "vozicima" nema konduktera jer su ulazi na stanice ogradjeni, a zheton za upad na iste se kupuje utrafikama pored. U kucicama sede namrgodjeni turci chuvari koji paze da sve bude u redu. Ne mogu da zamislim da ne$to slichno profunkcioni$e u BGu kada znam kolika smo 100K od naroda 😀 Zachas bismo oskrnavili ceo sistem. Voznja je oko 50 din u na$im parama.

Na egipatskom bazaru ni$ta vredno pazhnje. Ceo Istanbul je u stvari jedan veliki buvljak.. va$ar.. pa vam dodje isto kupili ovde ili onde. Kako smo nas $estoro krenuli da se isuvi$e razvlachimo i chekamo, Nadezda i ja ostavljamo ove parove i krecemo sami ne bi li kupili svima kojima smo obecali po neku sitnicu i eventualno ne$to nama, mada je izbor za moj ukus bio isuvi$e slab. Rekoh da me ne zanimaju djindjuve, lanchici, satovi i ostala bizhuterija (bizhuterija takodje turska rech!) heh.. Poslednje veche overavamo slatki$e u nekoj od Istanbulskih poslasticharnica, prvoj koja nam se na$la na putu.. Uh! Jedva sam pojeo koliko je bilo slatko.. ali lepo Da napomenem da sam se dole prvi put sreo sa vodom u providnoj cha$i koja ima look kao pakovanje od nekog vocnog jogurta. QL 3p! A setih se i rechi na$eg "voditelja" Ne$e Kojica koji nam je skrenuo pazhnju da vodu konzumiramo iskljuchivo ako je upakovana! Nakon $to smo izeli one kolache odlazimo u Cozy pub. Mesto prilagodjeno evropskim turistima. Imaju zanimljiv WC sa providnom daskom na WC $olji kroz koju je provuchena bodljikava zhica i kr$ sme$no-egzibicionistichkih slika koji predstavljaju razne nacine i momente u ispu$tanju "materijala". Pripremio sam malu galeriju koju je slikao Milan. Nije se sna$ao da ukljuchi "macro" mod pa su slike malo mutne, no..Po$to Nadezda i ja nismo uspeli da nadjemo ni$ta interesantno na Egipatskom bazaru, poslednje jutro se budimo ranije i trchimo na Kapali char$iju da uzmemo bilo $ta babama i strinama. Na$a gledi$ta su se ubrzo razi$la i sestra me moli da je ostavim da sama kupuje $to sam oberuchke prihvatio. Ja sam to vreme iskoristio da pazarim male nargile za drugare i da pro$etam sporednim ulicama, da osetim sjaj i bedu Istanbula. Sendvichi za put nazad su nam bili superjeftini i ukusni kevabi od piletine iliti giros kako se to vec zove u tortiljama sa puno salate. Sve ti to lepo zapakuju po ceni od oko 60din za komad. Kako smo se ujutru spakovali i ostavili stvari u za to predvidjenoj sobi, mirno u holu hotela chekamo ostatak gupe i BUSeve koji ce nas vratiti u severnu Tursku, tj. Srbiju 😉 Kupio sam 2 kila mandarina, sok i vodu da se nadju usput. Kada je komisija sastavljena od Ne$e i Kojica utvrdila da smo svi u BUSu odlazimo u Vaseljensku patrijar$iju.. na$ poslednji obilazak u Istanbulu. O Vaseljenskoj patrijar$iji ne bih imao da vam kazhem mnogo toga, ali je ona jedno od najznachajnijih mesta u Hri$canstvu uop$te.I da text polako privedem kraju. Kao osoba koju Turska nije previ$e zanimala moram da kazhem da sam zadovoljan onim $to sam video i dozhiveo. Onima koji nisu nikada bili dole savet da ga slobodno obidju jer ako ni$ta drugo onda je jeftino u odnosu na evropske gradove! Dosta Turaka nabada srbski, cenjkati se mozhete za sve, pa chak i za proizvode kojima je ispisana cena! Neverovatno! Koliko je cenjkanje dobro toliko i smara jer nikada ne znate na chemu ste, a ostaje osecaj da ste uvek mogli da prodjete i bolje Hodati ulicama Istanbula kako je? Svi vas posmatraju kao potencijalnog kupca. Pogledate li samo izlog prodavnice pored koje prolazite, tipovi koji obavezno stoje ispred svake prode ce vas smoriti i poku$ace da vas na sve nachine ubede da udjete. Bukvalno sam se osecao kao lovina jer Turci neprijatno zure u tebe. Necu da zaboravim prizor sa raskrsnice iz centra. Lepu$kasta devojka evropskog izgleda cheka na crvenom da predje ulicu, a iza nje sa svih strana 15 turaka ne skida pogleda sa dupeta i sisa. Gledaju je kao lavovi antilopu. Da ne pricham o kvazi restoranima tj. bordelima oko na$eg hotela i kakve se tu ekipe sve skupljaju. Na svakoj raskrsnici po ceo dan co$kare male ekipice od 3-5 turaka sa rukama u dzepovima i ne$to se domundjavaju i komentari$u. Ivana kazhe da su je zhestoko isprepadali kada je krenula sama da pro$eta oko ‘otela. Vedrana je startovao tip u prodavnici ispod hotela. Pitao ga da li je gay?! Kada mu je Vedran saop$tio da nije, ovaj mu je sav srecan rekao "Ja jesam, ja jesam" i milion drugih pricha.. zato.. Ne xperimenti$ite mnogo i ne Turtchite se kad odete dole jer mrak vreba… 😉 xexexe… Turkinja skoro da i nema na ulicama!Kako srbskim $vercerima vi$e nije aktuelna Turska, a Rusa ima na megatone tako su se Turski trgovci preorjentisali i mozete videti dosta natpisa na ruskom! Jo$ jednom sam potvrdio da smo medju najprljavijim nacijama na svetu jer je ono $to sam primetio od Istambulskih ulica veoma chisto. Nigde nema grafita. Turci chuvaju svoje. Ima slabo i pasa lutalica. Put nazad propast. Pokochili smo se od sedenja i lo$eg BUSa + zadrzhavanje na granici..Uh.. U BG stizhemo ne$to posle 8. Sestra i ja palimo na Lastu i do 10 smo u Mladenovcu.Ekipa:Milan. Veseo momak. Pun smeha i priche. Visok je i chesto gestikulira rukama (a i nogama kad zatreba) u poku$aju da nam priblizhi i pojasni svoje neverovatne priche. Ja sam otkinuo od smeha na opis njegovog malog debelog prijatelja koji privatava najbolje cice tehnikom zvanom "KRAAAaa" :D. Student druge godine FON-a, a dokazao se tako $to je osposobio telefon u svojoj sobi spojiv$i pokidane zhice :-)Iva. Milanova omladinka. Uchila $kole u Americi. Na$e gore list i cvet, ali ima look devojke iz severnih zemalja $to svakako nije minus i nailazilo je na simpatije mnogih Turaka. "SVensko, a na$e" $to bi autor ovoga texta rekao Uvek nasmejana i ne preza od alkoxola. Ivanina dobra drugarica i kom$inicaIvana. Najjacha karika u prvoj petorci. Ivana je Ivina drugarica i Nikolina kuma. Buduci producent nadamo se. Mrzi dzankije i MarijuAnu, ali zato sa lakocom savladjuje velike kolichine zhestine. Cigareta joj je $esti prst Uziva u zhivotu i dosta putuje. Ako je ne sretnete u nekoj od BG diskoteka ili splavova znachi da niste ni izlazili Fader joj je rodom iz Topole.Nikola. Fin momak, na mestu. Cale i keva su mu lekari pa je od malena nauchio da vodi zdrav zhivot $to je i dokazao tako $to nije preterivao sa alkoxolom, a cigare mrzi koliko i moja sestra Zavr$ava ekonomski i sve ide na to da ce od njega da postane chovek. Na put u Istanbul ga je pozvala kuma Ivana, a on je pozvao svoju drugaricu JovanuJovana. Tiha i nenametljiva devojka prijatnog izgleda. Najblizhi opis je: "Japanska lutka napravljena za evropsko trzhi$te". Chesto odsutna i tuzhnog pogleda koji se gubio tamo negde u daljini. Izuzetno je razgibana te je u BUSu s pola snage odmarala noge na sedi$tu ispred. Jovana je (pogre$icu) neka vrsta balerine u Narodonom pozori$tu.. ili nekom drugom pozori$tu.. nebitno.. Do centra stizhe BUSevima 704, 84, 706, 707 i 15 .. $to znachi da je Zeemoonka Ponekad svrati do familije u rodno selo Velimira Bate Zivojnovica (Koracicu) tu nadomak Mladenovca, a podno KosmajaPavle. Buduci arhitekta i vlasnik Canonovog IXUSA 500. Redovan u BG restoranima jer voli da pojE i popije. Rado obrce ture, ali za tako ne$to nije imao prilike u Istanbulu Rodio se istog dana kada i njegova koleginica i drugarica sa faxa, Sanda. Od posledica NATO bombardovanja (iz)lechio se prirodom :DSanda. Ako ste gledali Dexterovu laboratoriju onda znate ko je Dexterova sestra Dee Dee. Sanda je upravo to samo njena crna varijanta. Non-stop nasmejana i vesela.. chesto dezorijentisana ($to nije dobro za fax koji zavr$ava Obozhava shoping i cenkanjeVedran. Celavac, ali za razliku od mene kilogrami nigde ne fale. Turci su ga uvredili rekav$i mu da ima poprilichno "$kembe". Zaradjuje u Porechu kao knjigovodja lokalnoj mafiji. Od njega sam sva$ta chuo o provodu u Sloveniji! I on je imao svoju Nadezdu dole. Sanda mu je rodjena sestra 😀 sa tom razlikom $to Sanda pije kafu, zhestinu, a i nikotini$e se. Moja sestra je na zhalost i radost maximalna str8erka :-/Rasha i Sara. Cyber par iz Kikinde. Redovni su na tehno dogadjajima, i maximalno su me nalozili na ultra-dobar festival u Madjarskoj zvani SIGET! Tako da 100% odlazim tamo ove godine, ako bog da zdravlja, a para mora da bude makar se ne udao. Sara je skroz Manga devojchica sa ogromnim braon ochima i kao par, ona i Rasha ostavljaju pozitivan utisak. I Nada i ja imamo isti 3p da smo ih vec ranije sreli, $to je verovatno jer su upadljivi i chovek ne mozhe a da ih ne primeti :-)Jelena & Vitor – Tanja & Avram – Ni$ta posebno o njima osim da su Jelena i Vitor iz Bajine ba$te i da dotichni zna mog prvog kom$iju Milancheta. Studiraju na ETFu. Sa njihove strane nijedan skandal. Morali smo da se razdvojimo od njih na Egypatskom Bazaru jer su isuvi$e studiozno razgledali svaku radnju, a mi smo jurili neke sitnice i bili u frci sa vremenomMilica – Tijana – Drcha. Ozbiljnije devojke (zhene) iz NS okruga. Mislim da su bile vec zajedno na ranijim putovanjima. Znale su $ta zhele i pretpostavljam da su uspele da vide dosta od Istanbula. Svidela mi se erotichna pricha Milice (trenutno uchiteljice, ali magistratura je pred vratima) o kupanju i masazhi u jednom od mnogobrojnih hamama. Ne propustite zato priliku da vas babe Turkinje izmasiraju i operu u Istanbulu. Ja jesam i ne kajem se :-)Ne$a Kojic. Relativno mlad, ali iskusan vodich. Na prvi, drugi i treci pogled vidi se da je zhenskaro$. Odaje ga sexy crvena brada ;-). Njegov hipnoti$uci glas za manje od minuta bacio je gotovo ceo BUS u duboku komu na povratku iz Istanbula. Ja sam izdrzhao do kraja iako mi se beskrajno spavalo ne bi li chuo ne$to od istorijskih chinjenica. Bravo za Ne$uRama. Na$ vodich kroz Istanbul. Rodjen u Sjenici, ali je tamo zhiveo samo do trece godine. Proguta po neko slovo i oma$i prdezh dok pricha $to daje poseban $mek njegovom izlaganju. Zavr$io je fakultet.. hemija, ali eto voda plavu$e po Istanbulu i sa ponosom ponavlja prichu o tome kako je krajem 19 veka, posle nedelju dana intimnog druzhenja sa sultanom, engleska kraljica po povratku u otadzbinu poslala istom 4.5 tona tezhak luster u kristalu! Znak zahvalnosti za uzhivanja i radost koju joj je ovaj pruzhio 😉 Chuven je i po rechenici da onaj koji pogodi odredjenu istorijsku chinjenicu dobija od njega tri pevca. Siroma, mislio je na pivtza, ali meni su pevtzi ukusniji

Putopis napisao nkn