Zemlju s "tisuću lica" i još više boja, gotovo je nemoguće predstaviti jednim putopisom. O svemu u Maroku dala bi se napisati priča: o čaju od mente, o štavljenju kože, o kus-kusu, o riadima i kazbama, o tragačima za fosilima na Visokom Atlasu.
Smješten na sjeverozapadu afričkog kontinenta, Maroko je zemlja različitosti: 28.750.000 žitelja različite boje puti koja postaje sve tamnija prema jugu, kao što i sam Maroko zamjenjuje šume na sjeveru južnom pustinjom. Slikovita rečenica, objavljena u jednom turističkom vodiču, govori više od mnogobrojnih opisa: "Maroko je kao drvo koje lista u Africi i pri tom udiše europski zrak" – toliko je čvrsta veza s Europom. To i nije čudno, znajući da je tek 1956. godine oslobođen francuske vlasti.
Na vratima pustinje
Ako krenete južno, u tzv. Južne oaze, doživjet ćete neki drugi Maroko – istovremeno i divlji i privlačan, daleko od toliko nam bliske civilizacije. Došavši do kraja asfaltirane ceste, grada Merzouga, skrenuli smo u pustinju gdje nam je upute za kretanje davalo samo bijelo obojeno kamenje usred nepreglednog prašnjavog tla. Povremeno smo nailazili i na putokaze našeg konačnog odredišta Riad Marie. Nakon pređenih 10 – ak kilometara ukazao nam se nesvakidašnji prizor: blatnjave utvrde u podnožju 250 – metarskih pješčanih dina. A još veće iznenađenje bio nam je pozdrav na tečnom hrvatskom našeg domaćina, vlasnika riada kada je ugledao naše putovnice. Ubrzo je došlo i objašnjenje: "Ja sam Talijan iz Barija. Ne nisu ovdje odsjedali Hrvati… ha… ha… malo nas je teško naći! Ali, ja volim vašu obalu, a kad sam bio mlad…znate…ko turista…" Shvatili smo da je imao djevojku Hrvaticu. No bila je to samo ljetna romansa.
Pokraj riada dočekale su nas deve i njihovi pratioci i poveli na vrh pješčanih dina.Kao autor ovog putopisa dosta sam toga proputovala i doživjela (za prosječnog Hrvata), ali dočekati smiraj dana nogu prebačenih preko hrpta 250 metarske dine osluškujući tišinu, pogleda uprtog u beskrajno pješčano prostranstvo, doživljaj je koji zauzima visoko prvo mjesto na "top 10" ljestvici. U daljini je prošla karavana, bešumno "gmižući" prema nekom od pustinjskih kampova (gdje možete doživjeti noć pod zvjezdanim nebom zajedno s pustinjskim nomadima). Večer završava uobičajenom trgovinom turista i vlasnika deva, koji se kada prođe sezona u pustinji, upućuju na Visoki Atlas u potrazi za fosilima.
Hollywood na marokanski
Da li ste znali da Maroko ima razvijenu filmsku industriju? Nadomak pustinje nalaze se najveći filmski studiji smješteni u gradu Ouarzazatu i njegovoj okolici u kojima su snimani mnogi poznati filmovi poput Asterix i Obelix, Gladijator, Alexandar Veliki, Dragulj s Nila, Mojsije, Legionar, Kleopatra, Laurence od Arabije i mnogi drugi. Ako odsjednete u hotelu Berber Palace (Meridien hoteli) u Ouarzazatu, nemojte se iznenaditi ako za doručkom stol do vas sjedne Angelina Jolie, Michael Douglas ili neka druga poznata "faca".
I kad uz to posjetite najljepši filmski grad (koji je ujedno pod zaštitom UNESCO-a kao spomenik kulture) Ait Benhaddou u kojem stalno živi 40 – ak obitelji, onda ste stvarno doživjeli jug. Uživajte vozeći se kroz kanjon prepun zelenih oaza na putu do Ait Benhaddoua, i u visokim kanjonima Dadès Gorge i Todra, čiji veličanstveni pejzaži krase mnogobrojne putopisne reportaže.
Putopis napisao Damjana
