Turkish Delight

No, bilo kako bilo glupo bi bilo ne ići, te smo krenuli prema Beču. Letjeli smo turskim čarterom, i moram priznati da su i "air tete" i tursko gostoprimstvo već na samom putu došli do izražaja. Prvo ugodno iznenađenje.Destinacija nam je Antalya. Turski biser mediterana, domovina naranče. Antalya je omiljena destinacija Rusima i Nijemcima, te mi je bilo jako drago što smo se uputili van sezone jer svi ti silni turisti uništili bi onaj bliskoistočni filing. Turska, odnosno azijski dio Turske kojeg nazivaju Anatolija ulazna su vrata u Aziju, te bliski istok, koliko zemljopisno, toliko i kulturološki.Naš prvi hotel bio je u gradu Gyonig, 5 kilometara sjeverno od "grada hotela i resorta" Kemera. Ugodno smo se iznenadili smještaju, pravih 5 zvjezdica za prihvatljivu cijenu, samo je nedostižan san naše turističke ponude. Gyonig je omanji gradić, turistička destinacija, dućani, bazaari, hoteli, plaže, ugodno stanovništvo, ukusna hrana, prekrasna okolina. Uglavnom do mog putovanja u Tursku tu zemlju sam doživljavao nešto poput Grčke, čak i slabije, ne baš u najugodnijem svijetlu. Ali sada slobodno mogu reći da je mediteranski dio Anatolije pravi biser turizma. Osobni utisak mi je bio spoj Las Vegasa, Floride, Kariba i bliskoistočnih tradicija.Kako bi doživjeli Tursku u realnom izdanju, odvojili smo se od grupe s kojom smo putovali te odlučili krenuti putovima lokalnog stanovništva. Zajebi turistički autobus, vodiče, organizirane izlete i luksuzne restorane. Autobusni prijevoz rijetko prelazi cijenu od 5 eura, taxi prijevoz do 10 eura za 4 osobe, tako da smo se vrlo brzo uklopili u stanovništvo, doživjeli Gyonig i Kemer kako ga žive domaćini. Najbolji kebab jede se u skrivenim pečenjarama. Razlika između turističkog kebaba i kebaba za njih je velika, od namirnica pa do usluge. Ne možeš uživati u kebabu koji je rađen za Nijemca u nekom pristojnom restoranu. Kebab se jede iz ruke na bazaaru.Dalje nas je put vodio do Pamukkala. Jedno od sedam svjetskih čuda smješteno je baš na jugoistoku Anatolije. Vapnenačke naslage, koje su tisućama godina taloženjem podigle planinu. Pamukkale se nalaze oko 300injak kilometara u unutrašnjosti i obavezan su dio putovanja Turskom.Neizostavan dio je bio posjet manufakturi turskih tepiha koji nerijetko dostižu cijenu od 20ak tisuća eura za par kvadrata. Uspjeli smo isposlovati jedan omanji uzorak za 50eura.Manavgat. Grad na rijeci. Grad grijeha. Grad vjere. Grad "najoriginalnijih" kopija. Smješten između Antalye i Analije na rijeci Manavgat koja posljednjih nekoliko kilometara prije ušća teče uz more i pritom formira kilometarski pješčani sprud širine nekoliko desetaka metara. Jedan poseban osjećaj se javlja na tim sprudovima, s jedne strane rijeka, s druge strane otvoreno more.Kilometar od Manavgata nalaze se Side. Nazvao sam ga Bazaar City. Side su grad na ostacima srednjovjekovnih ruševina, pješčanim plažama i kilometrima ulica bazaara. Cijene su niske, robe iz cijelog svijeta, jedna kopija originalnija od druge, naravno na svaku kopiju ide i deseterostruko skuplji original, grad u kojima se ne cjenkati je uvreda trgovcu. Uglavnom, prvo smo kupili ruksak i uputili se u šoping. Moram priznati da za potrošiti 200 eura je potrebno dosta truda i vremena. Naravno, kebab je neizostavan dio svakako dana pa tako i u Sidama.Turska mi je ostala u sjećanju kao jedna od boljih destinacija, i svakako se planiram vratiti. Ponajviše zbog gostoprimstva i tradicionalne istočnjačke kulture.