Kao da je Bog povukao crtu na zemljinoj kugli, izmedju gornje i donje polulopte i odlučio: Oni koji teže za materijalnim vrednostima, živeće na severu, biće im hladno i neće imati prirodne lepote.

Oni koji budu živeli na jugu, imaće prirodne lepote i vrednosti, biće veseli, razdragani ali siromašni.I zaista kada malo razmislim, i Južna Amerika, i Afrika, i Indija, tako lepe i tople, tako siromašne.Bog sigurno "nije pogrešio" kada je Egiptu dao večno sunce i najlepše more na svetu.

Iako fotografije svakako prate ovaj opis/ jer su zaista neizbežne/ pokušaću da vam opisno dočaram lepotu mora.Prozirno od najsvetlije plave, zatim tirkiz/ takodje u nijansama od boje tirkiza kamena do boje rustičnih vrata na ostrvima Grčke/, do neke "rojal-dinastijsko" plave, kao nebo leti u suton..kao pomalo ljubičasto do svetlo teget, ka purpurnoj , te sve tamnije i tamnije teget do skoro-crne.

Sučeva svetlost Crvenog mora, na pučini stvara jednu tanku liniju između mora i neba. I ta linjija je crvene boje. Priča se da je po tome dobilo ime. Ili, kako je nama vodič šturo ispričao "zbog boje crvenih korala".Mada mi je priča starog egipćanina Ahmeta , grnčara iz Kaira mnogo interesantnija- naime, davnih godina neki stranac je želeo da izronjeni koral crvene boje prokrijumčari i iznese iz Egipta. Vraćajući se sa ronjenja, čamac je zakačio koralni hrid i stranac je potonuo. Njegova krv rasula se po moru koje poprimilo crvenu boju/ čak i deo pustinskog peska obojen je tom krvlju u crveno!/

Mislim da nema lepšeg perioda za odlazak u zemlju faraona od aprila-maja.Sunce izlazi rano, negde pola 6 i sve do oko 19.00, a temperatura vazduha u toku dana od 32 do 35 stepeni.More je toplo, pa je toplo, negde oko 25 stepeni. Tako da nije vrućina, već je lepo toplo, prijatno na plaži, prijatno za šetnju/ čak i za obilaske gradova i piramida/ .

Osim more-plaža-plaža- more tih deset dana u prolećnoj poseti Hurghadi, uspela sam da obiđem dugo željeni turistički gradić ili bolje rečeno naselje El Gunu.El Guna se nalazi 25 km od Hurghade. Izlet brodom doprineo je da ga još upečatljivije doživim.Naime jedan od najbogatijih ljudi u Egiptu , pre 15 ak godina stvorio je grad na ostrvima. El Gunu ili egipatsku Veneciju. Tu danas imaju vile Bekam, Omar Šarif, i slični. Ta ostrva spojena su mostićima, a prelepo okruženje, travica, more, pesak, palme ništa ne ugrožava. Jer u celom gradu nema automobila/koriste se bicikli , čamaci ili oni kao "keddy", sa golf terena/.

Bila sam samo jedan dan. Doći ću ponovo da tu i letujem.

I tako, dok sam po ko zna koji put u mirisno- šarenoj prodavnici parfema na obodu Hurghade ispijala topao čaj od hibiskusa, nagovoriše me da odem i na izlet zvani safari!

Nisam se pokajala, izlet je prava avantura, od jahanja kamila, konja, preko "jedrenja" na pesku, vožnje bagija i kartinga do odlaska džipovima u beduinsko selo/ mada su nam arapi iz grada otkrili tajnu, da ti beduini ne žive tu, već u gradu pa po potrebi turista odu u pustinju, ispeku hleb na toj balegi od kamile, prodaju turistima svoje ukrasne kičiće i lekovite čajeve a onda se uveče vrate u grad!/.Ma to nema veze, sve je autentično i lepo.Možda vas malo zamori ta aktivnost, uveče jedva čekate zalazak sunca/ zaista je drugačiji u pustinji/ tako da i nemate snage za njihov zabavni program u oazi/ tipa trbušna plesačica, fakir, derviš i slično/ jer vam se spava.

Spava vam se od umora ali šteta spavati kad je tako lepo.

Za kraj, ne propustite prirodni sok od manga u restoranu Felfela na putu od hotela Safir ka gradu. Na nivoima , iznad mora, sa predivnim terasama , sav je u autentičnom fazonu orijenta, muzika, stolice, ukrasi…I ne brinite, ako nešto ne stignete da vidite.Vraticete se ponovo , verujete mi, kao što sam se eto ja već više puta vraćala- ovoj prelepoj, neobičnoj,toploj, "crveno-plavoj" zemlji.

Putopis napisao mala plava