Na zapadnoj obali Istre smjestilo se jedno od najjačih turističkih središta – konkurencija mu je samo Poreč.
Iz buke Zagreba, gužvi u tramvajima i donekle dobre ponude društvenog života, na par sam se dana preselila u mir, tišinu i prazninu ovog simpatičnog gradića. Zadnji puta sam ga vidjela krcatog Talijanima pa je izlazak iz busa na praznom autobusnom kolodvoru bio šok. Ali tako Rovinj izgleda van sezone. Ipak, okupan suncem je divan pa ako vam se ikad nađe na putu, nemojte ga zaobići.Prvo što ne smijete zaobići u Rovinju je naravno Sveta Eufemija. Zvonik Sv. Eufemije, zaštitnice Rovinja nezaobilazan je u svakoj turističkoj turi, a ako imate priliku, poslušajte od nekoga i priču o tome kako je sarkofag mučenice Eufemije doplivao baš do tamo. Fora je i to što se prema Eufemiji navodno može prognozirati vrijeme; ako je kip okrenut prema moru, vrijeme će biti sunčano, a ako je okrenuta prema gradu, ništa od lijepog vremena. To je navodno zbog toga što preko puta Eufemije leži otok Sv. Katarine, a njih dvije su prijateljice: pa ako je Eufemija okrenuta prema Katarini znači da su si dobre, a to se ”prijateljstvo” onda reflektira vremenom.
Od brda na kojem je crkva do podnožja grada vodi vas najživopisnija ulica, pogotovo u kolovozu – Grizija. Cijela je ulica, naime, puna malih galerija na otvorenom, a svi izlošci su dražesni i privlače vas da ih barem pogledate izbliza ako već ništa ne kupujete. Ustvari je cijeli stari grad prepun malih uskih uličica sa skrivenim prolazima koji vas recimo mogu odvesti tik do mora. Ili u nečije dvorište, samo vi nećete ni skužiti da je to dvorište jer izgleda kad izložbeni objekt. Također možete naletjeti na male crkvice, mračne konobe i zanimljive kuće. Kako su ulice uske, kuće se grade u vis pa je najbolje tijekom šetnje gledati gore i promatrati starinske prozore i boje na kućama. Samo kod gledanja u vis treba paziti kako hodate zbog kamenih i skliskih ulica koje pogled odvlače dolje. Savjet – za šetnju starim gradom štikle ostavite kod kuće. Tipična za njih su i visoka stubišta koja kod nenaviknutih djeluju kao popriličan izazov, ali ako dulje vrijeme provedete tamo, naviknete se. Sve ulice u starom gradu ustvari vode do crkve, na vama je samo odabrati kojom ćete krenuti. U svakom slučaju očekuju vas zanimljiva pročelja i kamen.Glava gradska ulica u kojoj se sve događa je Carera. Puna kafića, dućana i malih prolaza, čini prečicu od autobusnog kolodvora do glavnog trga. Ljeti je jako prometna jer se more turista slijeva niz nju, a moram priznati da je to ono što mi sad nije nedostajalo. Dva najljepša pogleda u gradu su onaj s terase hotela Park i onaj s ljetne pozornice Monte. Kod prvog jasno vidite granicu između starog i novog dijela grada te stari grad u punom sjaju, a ako pogledate malo nalijevo, puca pogled na zalazak sunca iza otočića Sv. Katarina. Drugi pogled, onaj s Montea, je na pučinu: dokle god vam pogled puca je samo more. Na Monteu možete popiti kavu i uživati u tom nepreglednom savršenstvu, ali to je ujedno i mjesto na kojem se ljeti održavaju predstave na otvorenom i koncerti. Ovaj put nisam išla pogledati kako Monte izgleda, ali kako vrijeme nije bilo pohvalno, pretpostavljam da je magla zamutila pogled prema moru.
Oko Rovinja se nalazi mnogo otočića, a jedan od najvećih je otok Sv. Andrije odnosno Crveni otok, kako ga većina zove. Čula sam jednu zanimljivost od engleskih turista – oni su mislili da se Crveni otok tako zove zbog ruskih turista kojih tamo ima puno. Da, Rusi su najčešći gosti otoka, ali ime si je priskrbio zbog crvene zemlje koje tamo ima puno, kao i u ostatku Istre. Crveni je otok trenutačno poznat po raskošnom wellnesu otvorenom prošlo ljeto, a s Rovinjem ga inače povezuje barka koja vozi dovoljno često. Drugi značajni otok je već prije spomenuti, Sv. Katarina, manji i bliže Rovinju, ali je u privatnom vlasništvu.Osim tog kulturnog dijela i priroda se potrudila napraviti ovaj grad zanimljivim tako on ima i park prirode i kamenolom. Park šuma je idealna za šetnju po hladu, a kamenolom služi i sportašima za penjanje po stijenama. Novi dio grada nije toliko zanimljiv kao stari, stambene zgrade praznih apartmana čekaju turiste, a čim se izvučete iz središta, ništa vam više nije blizu i definitivno vam je potreban auto. Iako je ta blizina ono što oduševljava kod Rovinja, kad vam recimo zatreba nešto čega nema u centru, vidjet ćete da to i nije tako mali grad.
Mjesta za izlaske van sezone praktički nema. Sve se svodi na par birceva koji se ionako zatvaraju oko 11. Neki od popularnijih u gradu su Ex Novo, od domaćih zvan Circolo. To je svojevrsni kulturni klub za mlade koji se nalazi na sredini Carere, a trenutačno je zatvoren. Ljeti je terasa preslatko uređena, mir je i cuga je čist’ pristojne cijene. Na rivi se pije u Saxu i njemu okolnim kafićima, isto relativno jeftino. Za one dubljeg džepa i željne pokazivanja tu su Zanzibar i Havana; Zanzibar je tipični lounge bar, uređen egzotično s velikom ponudom koktela i nabrijanom glazbom. Ali nemaju, recimo najobičniju pivu od pol litre. Cijene naravno odgovaraju prostoru. Iako je meni Zanzibar neprivlačno mjesto navečer, po danu je to idealan kutak za pijuckat svoj sokić ili kavu. Havana je po danu također jedno od mojih omiljenih mjesta za kavu u Rovinju dok se navečer tamo mogu čuti latino ritmovi te popiti dobar koktel. Draža mi je od Zanzibara iz neobjašnjivih razloga. Još jedno mjesto za potencijalnu kavu je Cinema (otvoren u međuvremenu) i Key bar. Ljeti, kao jedini izvor zabave, treba spomenuti Monvi, kompleks klubova i kafića u kojem ljudi ulaze iz jednog u drugi, a na otvorenom dijelu se održavaju i sponzorirani koncerti koji uopće nisu loši. Nažalost u Monviju su popularni postali narodnjaci pa sad tri birca puštaju narodnjake.Što se hrane tiče, odlična je u malom restorančiću Dream, smještenom u spletu uličica između rive i Carere, te konoba Ulika u Švalbiji. Ulika je mali živopisni kutak u kojem naručite bilo što jer je odlično. Kad to još zalijete dobrim bijelim vinom budite spremni poprilično isprazniti novčanik. Ali ako ste već na odmoru… Za one ne toliko zahtjevne, St. Giacomo i Roma su dvije super pizzerije. U St. Giacomu se kupuju hamburgeri po povratku doma izvana, a Roma je idealna u bilo koje doba dana. Hrana je super, cijene su prihvatljive, a osoblje zakon. Lako se s njima zapričati, a dogodilo se par puta i da smo dobili cugu na račun kuće.
Ono što ovaj grad čini još zanimljivijim je priča o rovinjskom ludilu. Od nekoliko mještana sam čula priču o trenucima kad je cijeli grad doslovno lud. Navodno ljudi započinju tučnjave na cesti bez povoda i slično. Razlog je nepoznat, priča se samo o nekim morskim strujama koje teku oko grada, a čini mi se da cijelu priču možemo nadovezati na ono o stopi samoubojstava. Ono što Rovinju nedostaje su recimo Konzum i DM i to zbog one izjave na početku o skupoći. Mali dučanćići drže visoke cijene osnovnih namirnica, a o tržnici da ne govorimo. Čak razlika u cijeni biceva ne odskače toliko od Zagreba, ali u tim sitnicima je osjetna. Turistima to možda ne znači puno, ali mi ”domaći” kužimo razliku, pogotovo ako se tamo zadržimo dulje vremena. Zimi svojim stanovnicima, zaposlenima pretežno u turizmu, ne nudi previše. Talijanski naravno pričaju svi, a onaj pjevni naglasak je jako lako za pokupiti.Ovako van sezone ga se ne može doživjeti u punoj snazi, ali ljeti je stvarno modri biser. Ako se nađete na kakvom proputovanju kroz crvenu Istru, bar zavirite da vidite kako Rovinj diše. Tko zna, možda vas istarsko vino, domaća rakija, smokve i ljudi, natjeraju da se vratite još koji put.
Putopis napisao martina.t
