Koštam polje je periferni deo Sjeničko-pešterske visoravni i nalazi se na krajnjim jugozapadnim tačkama Srbije, u neposrednoj blizini granice sa Crnom Gorom.

Ime je dobilo p,o nekada brojnim, stablima divljeg kestena kojih danas, nažalost, više nema.Kao član ekipe Arheološkog instituta iz Beograda nekoliko godina sam, osim na iskopavanjima, učestvovao i u rekognosciranjima tog kraja. Pod arheološkim rekognosciranjem se podrazumeva obilazak terena, njegova prospekcija i beleženje svih dostupnih podataka o, do tog trenutka, nepoznatim arheološkim nalazištima. U situaciji kada je teren kao u Koštam polju, što znači da nema obradivih površina, najviše podataka se dobija anketom među meštanima koji mogu da ukažu na postojanje određenih arheoloških ostataka. To, dalje, znači da treba prepešačiti ogromnu teritoriju pa mogu samo da pomenem da sam obišao više od 250 sela i zaselaka.Oblast izuzetnih prirodnih lepota ali i teških uslova života koji postaju još gori tokom dugih zimskih meseci kada sneg i smetovi onemoguće komunikacije. Nažalost i u takvom okruženju susrećemo se sa nerazumnim odlukama i pogubnim uticajem čoveka na prirodnu sredinu. Koštam polje je do posle II svetskog rata bilo velikim delom pod močvarama u kojima su se gnezdila brojne barske ptice, a to je bila i privremena stanica za ptice selice na njihovom putu ka jugu pred zimu ili sa juga nakon zime. Nakon II svetskog rata nekom je palo na um da bi isušivanjem močvarnog zemljišta mogle da se dobiju nove obradive površine na kojima bi se uzgajale žitarice. Plan je sproveden u delo i močvarište je najvećim delom isušeno ali obradive površine nisu dobijene. Dakle, ni močvare sa pticama ni njive sa žitaricama ili po onoj narodnoj – ko hoće veće izgubi iz vreće.S obzirom da je reč o kraju koji ni u narednim decenijama neće moći da ubire plodove svojih turističkih potencijala evo nekoliko fotki koje samo delimično prikazuju svu lepotu njegove, još relativno dobro, očuvane divljine.

Putopis napisao photosynthesis