21. 08. 2006. sam stigao u Budvu. Nisam imao prilike da boravim u ovom jadranskom letovalištu od 1990. Promena koja me iznenadila bila je strukturalne, ali i kvantitativne prirode.

Voleo bih da se objasnim na početku, ovaj izveštaj nije promotivne, niti sa

ngvinističke prirode. Njega treba shvatiti kao: jedan čovek bio na moru i tamo je doživeo…

Prvi utisak je da je Budva nabujala. Mnogo. Ogroman broj kvardata koji je nikao je uslovio određen pomak u gužvi po šetalištu i plažama koja se može opisati samo kao jeziva.

To je dobro. Toliki broj potrošača donosi dobit koja je svuda dobrodošla. To je takođe dobro. Nemoguće je i ne primetiti impozantan broj Rusa sa porodicama. To je dobro. U geopolitičkom cirkusu koji nas je sve dobro zabavljao prošlih decenija Rusi su postali devizni turisti. To je dobro.

Četiri puta sam dosada upotrebio reč dobro u izveštaju. To je dobro. Da li ima nešto što nije bilo dobro u Budvi leta 2006.? Ima. To nije dobro. Nije dobro, ali je iskusno oko Vašeg izveštača, (više oko, nego iskusno), primetilo niz, pa deklarisaćemo to kao, ponašanja, koja me iritiraju. Iritacija je subjektivne prirode, i to tako treba tumačiti.

Šta je najveći problem u Budvi 2006.? Koncepcija. Ako je Vaša koncepcija odmora na moru izmešan miks koji čine:

 

  1. nikad dovoljno jak miris pljeskavica koji je neodvojiv od visokooktanskog dima koji se uvlači u svaku poru Vaše kose ili čiste košulje,
  2. zvuk narodnjaka, ili već neke druge popularne muzike, od koje se ne može opušteno bitisati,
  3. grandiozni splet sadržaja koji služe da se deca dobro zabave, roditelji dekintiraju, a svi ostali ogluve od pratećih audio efekata, oslepe od šarenih lampiona koji Sunce zasenjuju, i zaborave da su 20 metara od morske obale koju ne mogu percepcirati zbog svega navedenog….

Da li je to vašar ili cirkus? Ne znam. Previše je tu elemenata koji tu jednostavno ne pripadaju. To nije dobro. Besomučno tumaranje između tih krugova pakla nekom i može biti interesantno. Meni ne. Verovatno mora postojati ovakav konglomerat na svakoj obali. Da obogati ponudu? Sigurno je da postoji neko kome se ovo sviđa. Da je drugačije Budva bi bila prazna. To ne bi bilo dobro.

Verovatno sam ja kriv. Možda očekujem da na moru vidim neku barku u suton, da se razvlače neke mreže, da osetim aromu mesa koje nije mleveno pa onda reš izroštiljano, već riblje, šmekerski spremljeno. Neću sad ulaziti u raspravu da na moru ne možete pojesti porciju ribe, ali sam ja idealizovao proces. Znate, ona stara izanđala vizija, kad ribar ponosno nosi svoj ulov pravo u kuhinju, pa za nekoliko minuta…

Neka mediteranska muzika bi dobro došla, čak i da mogu zrikavce da čujem godilo bi mi. Ovde je zrikavce zamenila invazija drugačijih insekata, sa severa, mikrofonskih i neakustičnih. To nije dobro.

Potrudili su se turistički radnici Budve, nije da nisu. Na prvom mestu, ima vode. To nije dobro. To je sjajno. Duž šetališta, dok se parite pljeskavicama, možete se slikati sa zmijom, majmunom i kamenim ljudima koji će Vam izaći u susret i rado se slikati sa Vama (ne bih o cenama). Tu su i neizbežni Indijanci, ne Peruanci. Indijanci, sa originalnim peruškama i tomahavcima, za koje ne znam šta će im. Oni su predstavljali autentično osveženje, ali su preslabi za kvaziaudio insekte koji su ih uredno odrali bez da kažu izvin’te.

To se sve dešava duž šetališta. U Starom gradu je drugačije. Tamo sam uhvatio taj morski senzibilitet koji je tako neuhvatljiv u Budvi 2006. Ako možete da zažmurite, budete imuni na sav horor koji Vas vreba svud oko Starog grada, idite pravo tamo. Bez otvaranja očiju. Prljanja. Idite tamo i budite na moru. Tamo je dobro. Verovatno je malo gradova koji mogu da ponude tako izraženi dualizam kao Budva.

Plaže. Standardna procedura oko ležaljki i suncobrana (to se zove plažni mobilar?!) je već svima poznata i ja ne bih ovom prilikom…

Ploče. Plaža u koju je uloženo mnogo novca je jedna uspela kombinacija svega što jednom turisti treba na moru. Bazeni, plitki, duboki, muzika, ležaljke, klopa, piće. Sve. Možda je jedini problem lociran oko samog ulaza u more koji nije baš nivou ostalog dela kompleksa (neravnine koje su mogle biti blaže), ali šta danas nema manu? Samo napred, dobar model kako treba pripitomljavati prirodu i prilagoditi je sebi i svojim (turističkim) potrebama.

Jaz. Standardan. Lučice (Petrovac), sjajne, sitan pesak koji prija nežnom tabanu. Bečići. Na nivou, velika i privatizacijom uređena plaža. Itd…

Ako ste šabanizmom beznadežno zaraženi (a tako ga, naravno, ne zovete) slobodno dođite i maksimalno uživajte.

Ako ste na mojoj strani, onda oprezno dođite i Vi maksimalno uživajte, ali budite svesno oprezni. U Budvi ste…

Suština mora nije u šabanizmu niti nešabanizmu. To je more samo, slano i predivno. Nekad je to bilo dovoljno. Meni je i dalje…

Putopis napisao vladimir mirosavljevic