Noć prva:Na trgu Catalunya, gde se ukrsta većina metrolinija (napomena: imena uglavnom pisem kako sam ih naucila, ne na spanskom nego na katalonskom) festival, kao Exit, gomila ljudi, naravno i uz kartu teško pronalazim cuvenu ulicu La Rambla jer se u trg uliva 7-8 bulevara.

Dok sam sve to obisla da ubodem gde je, dusu sam ispustila.

I onda krece La Rambla, ziva i topla, guzva, svi pevaju i babe i crnci i klinci, svi istetovirani sa pirsigom u ustima, usima …ali ni jedna devojka nije obucena kao prostitutka, mislim, kao ove nase kad izadju…i naravno turisti….Dan prvi:Arc de Triomf (Trijumfalna kapija), odatle ide veliki trg-šetalište koji vodi do Parc de la Ciutadella sa predivnim fontanama koje se prelivaju u male vodopade. Na kraju parka je Zoo vrt koji je prilično skup (16 eur je delovalo stvarno previse tog momenta). Levo iz paka se odmah ulazi u četvrt La Ribera pa u Gotsku cetvrt (Barri Gotic) iz 14 i 15 veka sa velicanstvenom arhitekturom i uskim ulicicama. Tu naleteh na jednog mladog slikara koji je prodavao stampane (postere) svoje slike. Kupila nekoliko, potpisao mi. (pretpostavljam da nije looser jer je jedini tamo prodavao a na 100 metara od Picassovog muzeja). Možda i jeste. Nema veze, super su. Setajuci, nailazi se na crkvu Svete Marije morske (Santa Maria del Mar), ispred crkve mali trg, kafici…približili crkvu ljudima…ili obrnuto :). Blizu nje nalazi se i Katedrala, koja se renovira tako da sam ostala uskracena za spoljasnjost… ali unutra….nikada ni u jednom verskom objektu te velicine nisam bila…do dva dana posle, kada sam otisla u La Sagrada Familia (Gaudijevo zivotno delo) ali to je posebna tema. Tu je i Dalijev muzej (covek je bio žešće opičen). Onaj u Figuerasu ne videh.

Carreo Ferrran, sa La Ramble levo negde na sredini, pa Placa Sant Jaume….U Carreo Ferran nema nikada manje od 10.000 ljudi (mislim da nije duza od 800 metara i siroka 10m)Na trgu isped gradske kuće (ide se dužCarreo Ferran) nedeljom je kulturno umetnicki program ali ne klasican folklor nego razne akrobacije…tu se prići ne može…Ponovo trg Catalunya, pa trg Espanya i neki manji….Na Espanya trgu prelep spomenik i jedan od pravaca Montjuic, brdo koje razdvaja u jednom delu Barcelonu i more, gde je tvrdjava, ogromni parkovi, Miro Fondacija i Dvorac Palau Nacional de Montjuic. Ispred njega magične fontane (Font magica de Montjuic) koje počinju sa svojim spektaklom svaki dan posle 20 h. E, to je vredelo čekati….. Ima dana kada ima i muzike ali ne znam koji je to dan u nedelji.

Dan drugi:…. je bio ludnica…napunila sam sve baterije i molila Boga da izdrze. Izdrzale su.Catalunya, pa La Rambla po danu …po danu, to je sasvim druga ulica, svojevrsna pijaca cveca, papagaja, kanarinaca i suvenira (u prvom delu). Drugi deo je pun umetnika, pantomimicara, slikara, karikaturista…i tu upadoh u neki festival. (Na La Rambli je na razlicitim mestima i do 3 festivala DNEVNO). Palau Guell (opet Gaudi) koja je levo kad se ide prema Kolumbovom spomeniku ne videh jer se renovira…:(I tu, posle Placa Real (sa divnim lampama za ulicnu rasvetu – opet Gaudi) naleteh na Muzej vostanih figura (Museu de cera)…sa sve Titom, Hitlerom, i Klintonom u jednom istom cosku. Nije kao londonski ali…ok je.

Tu se odmah ukazao Kolumbo u svoj svojoj velicini. U luci brodici "Golondrina" koji voze oko obala Barcelone i oko dela zvanog Barceloneta (deo luke koji je u stvari bio, i ostao ribarski kraj). Ova voznja traje 1.5 sat tako da se čovek malo odmori.(postoji i kraća verzija ali samo se luka obilazi)Dan treći:sam mislila da ce biti laksi, kad ono…Rezervisala sam ovaj dan za Gaudija, i Miro-aLa Sagrada Familia, crkva, katedrala, ja ne znam sta ce to biti…on je 40 godina radio na njoj, i blizu nje, pogazio ga je tramvaj…taksisti mislili da je neki prosjak i ostavili ga da umre. Od tada nema vise tramvaja u Barceloni (ima nekih protokolarnih linija po predgrađu).Sve u svemu, posle njegovih 40 godina rada na njoj, jos 85 je proslo a ima sigurno jos 10-15 godina da se radi. Sve je pocelo 1882 godine (sada je 125 godina od pocetka gradnje) Sve se od prvog dana finansira iz privatnih donacija jer Vatikan ne moze da podnese da ce to biti najveca katolicka crkva na svetu. Htela sam kad sam se vratila da dam i ja donaciju ali ne može karticom.Naravno, vise simbolicnu, zbog ideje i zivota jednog coveka, ne zbog religije. Ugradili su lift u nju tako da moze da se ode na vrh. Jedva sidjoh….nisam znala da imam strah od visine a silazi se kao kroz minaret, u krug, precnika ne vise od 2 metra, i tako 400 stepenica…

Sledeca je bila Casa Batllo, kao kuca iz bajke i spolja i iznutra, pa niz Passeig de Gracia do La Pedrerra (Casa Mila)Odavde ponovo na Montjuic….do Fondacije Miro (jer ponedeljkom muzeji ne rade) …ovde može čovek da se prevari i zadrži duže od planiranog…ipak, stigla sam da odem i na na drugi kraj grada, do Parc Guell (Gaudi ga dizajnirao i tu je i kuća gde je ziveo)….uzbrdo, pa okuka pa jos uzbrdo…..ali je vredelo svakog grama snage….predivno….sa naravno, pogledom na Barcelonu….tu može malo da se odmori ali ima samo jedan kafić….a zna se šta se radi kada je monopol…pivo na točenje 5 eur :)Dan četvrtisam ostavila Piccasa….i on je bio polupan…impozantno u svakom slucaju…..njegov muzej je u Gotskoj cetvrti o kojoj sam pisala za prvi dan…jos sam se malo promuvala, otisla na pijacu desno sa La Ramble, La Bouqueria, koja je neverovatna, slatka, puna voca i zivuljki iz mora…

Uputstvo za METRO KARTU:PARC Gulell – Gaudi (Metro L3 zeleni pravac Canyelles stanica Lesseps)Font magica de Montjuic – magične fontane – posle 20:30 h (Metro L3 zeleni pravac Zona Universitaria stanica Espanya ili Metro L1 crveni pravac Hospital de Bellvitage stanica Espanya)La Rambla (Metro stanice Liceu (zelena L3) ili Catalunya – skoro svi metroi se tu ukrštaju

Za prevoz, metro je OK skroz (kupiti 2,3,4 ili 5-to dnevnu kartu) ili ići autobusima za siteseeing što ne znam kako je, možda i vrediKartu metroa dele besplatno i ono što je najvažnije je da se uvek prati PRAVAC tj. ide se određenom linijom levo ili desno. Pravac određuju po poslednjoj stanici.Barcelona je prilično dobro prilagođena ljudima sa invaliditetom tako da je i njima preporučujem.

Putopis napisao ela