U ovoj zemlji milijun ljudi manje-više ne predstavlja značajnu razliku. * Otiđite do jednog od naših shopping centara i slobodno možete reći da ste posjetili Istanbul s putnom agencijom!
Prilikom posjete našeg (hrvatskog) predsjednika Kini domaćin je, uz ispriku, pitao koliko naša zemlja ima stanovnika. Predsjednik je spremno odgovorio: «4 437 460». Nakon te konstatacije jedan od članova kineske delegacije dobronamjerno upitao: «Pa zašto niste svi došli?!»Stara šala koja je zapravo vrlo realna! U ovoj zemlji milijun ljudi manje-više ne predstavlja značajnu razliku.Petnaestak putnika, među kojima sam se našla i ja, iz našeg je velegrada Zagreba krenulo u nove pohode. Radilo se o klasičnoj ponudi putnih agencija: 6 dana, posjet Istanbulu pri odlasku i povratku te nekoliko dana u Pekingu.
EPPUR SI MUOVE (IPAK SE OKREĆE)Fenomen Kine počinje pri samom polasku na put. Krenete li iz Europe u popodnevnim satima prema tom zagonetnom odredištu, sljedećih dvadesetak pa i više sati obasjavat će vas dnevno svjetlo. Naime, zahvaljujući vremenskoj razlici preskačete jednu noć i tako nedvosmisleno dolazimo do zaključka zbog kojeg je Gallileo mogao bio spaljen- zemlja se ipak okreće!Prvo nam je odredište bio Istanbul čiji smo posjet sveli na obilazak aerodromskih trgovinica… Otiđite do jednog od naših shopping centara i slobodno možete reći da ste posjetili Istanbul s putnom agencijom! Optimistično nastavljamo dalje s putovanjem.GAS MASKE ILI SMRT U 40-ojNapokon dotičem to dalekoistočno tlo. Ne mogu disati! Ne od uzbuđenja, već od silne zagađenosti zraka i k tome temperature od 35º C. Ne iznenađuje podatak da je prosječan životni vijek pekinških prometnih policajaca 40 godina. Smog koji obavija grad vidi se golim okom… Kreće prvi nalet nostalgije za Hrvatskom.Inače, Peking se nalazi na sjeveru Kine i njezin je najmoderniji grad. S preko 10 milijuna stanovnika glavni je grad i središte političke moći Kine. U samom je gradu registrirano 1,3 milijuna automobila… Možda taj oblak prašine i ne treba toliko čuditi.LUTRIJANešto između autobusa i mini busa (što ti Kinezi sve neće izmisliti) naš je službeni prijevoz. Smještamo se u vozilo i show počinje! Kina je prenapučena, a čini mi se da broj stanovnika smanjuju upravo pomoću prometa! Vjerojatno postoje nekakva pravila… Imaju i semafore… Ali tko se čega tu drži, stvarno je teško reći! Svakoga dana na ulicama Pekinga prometuje oko 7 milijuna bicikala (!) i zbog toga oni imaju posebnu traku. Tako je vožnja na četiri kotača borba sa svom silom automobila, taksija i bicikala! Nije mi svejedno, to je prava lutrija- biti ili ne biti. Koji sat vožnje po gradu i dolazimo u hotel. Kineski su hoteli vrhunski… U hotelu s 4 zvjezdice dobili smo uslugu i smještaj kao da ih je deset. Samo ću spomenuti tradicionalnu kinesku masažu nakon koje sam zaspala uživajući u tom božanskom tretmanu.
NESTAJANJE KINESKOG ZIDAObilazimo Nebeski hram (Tiantan), najvažnije svetište starog carstva, Ljetnu palaču… Prolazimo i najvećim trgom na svijetu, Tien An Men površine od 40ha!!! Tamo roditelji nikako ne puštaju dječicu da trče za golubovima… Zabranjeni grad koji je nekada bio zatvoren za obične ljude danas je najveći muzejski kompleks Kine. Gotovo 10000 soba unutar grada bilo je dom kineskim carevima i mi smo vidjeli tek dio njih. Teškom se mukom uspinjemo nejednakim kamenim stepenicama kako bi «doživjeli» jedno od svjetskih čuda- veliki Kineski zid. Dok ga još ima… Naime, zid se neprestano «smanjuje» zahvaljujući Kinezima koji kradu kamenje od kojega je građen te si od njega grade domove. Posjetili smo još mnogo manjih i većih građevina. No niti jedan od tih uistinu velebnih ostataka starih civilizacija ne fascinira kao što to čini susret s njihovom kulturom i promatranje njihova svakodnevnog života.MARŠIRANJE PREMA RUBUDolaskom u glavni grad Kine shvaćam što to znači život na rubu egzistencije. Cijeli je Peking pun kontrasta. S jedne je strane prisutno blještavilo, čistoća i mir, dok se odmah iza ugla krije jad i bijeda. Teško je povjerovati u statistike koje svakom stanovniku pripisuju godišnji dohodak od 5000 dolara. Nerijetko u malenoj sobici stanuje i više od deset ljudi. Svi kuhaju u jednom zajedničkom loncu na ulici, toaleti su javni, isto tako i tuševi, a turiste oblijeću starci, majke, djeca, invalidi…
Dio njih moli za prazne limenke koje daju na otkup i tako zarade par yuana (legalna kineska valuta, odgovara približno jednoj kuni) dnevno.Drugi, pak, prodaju razne suvenire, sokove, filmove. Malo je onih koji prose – svi se trude i iznimno su marljivi. Niti oni na «sjajnoj» strani nisu ništa manje vrijedni – malo koji je narod spreman (i istreniran) odlučnim korakom marširati u istom smjeru, bez previše pitanja ili prigovora. Ponovno, nakon što vidite sve te ljude, teško je povjerovati kako Kina postaje četvrta svjetska gospodarska sila.MADE IN CHINAŽelite li imati Rolex ili pak zadiviti šogora kupivši mu jedan, a nije vam do davanja previše novca – idite u Kinu. Od uličnih prodavača naoko čisti original može se dobiti za dvadesetak kuna! Dolce&Gabbana, Versace, Prada…Modeli odjeće, obuće, različite sitnice – tamo ima svega po nezamislivo povoljnim cijenama! Najveći dio toga uistinu jesu originali. Ono što i nije original, teško ćete prepoznati. Kinezi imaju najveću tekstilnu industriju, prava je rijetkost ako na sebi ili uz sebe nećete pronaći barem jedan od «made in China» proizvoda.Koferi nam postaju sve teži. Teško je odoljeti pariškoj modi po najpovoljnijim cijenama, no nije tako lako niti kupovati. Posve je nemoguće doznati koliko uistinu košta određeni proizvod. Cijene u tvornicama (gdje je također moguće cjenkanje) skuplji su nego na ulici. A na ulici morate imati sreće i biti uporni. Nerijetko sam prvu ponuđenu cijenu spustila čak za 90%!Kinezi se lako predaju i potencijalnim se kupcima vješaju za ruke, moljakaju na svom lošem engleskom. Upitate li nekoga koliko nešto dođe, morat ćete to i kupiti… Za njegovu ili, pak, svoju cijenu.VARIJACIJE O CVIJEĆU ŠLJIVA
Kinesku hranu ili voliš ili ne voliš. Ona je spoj slatkog i gorkog, kiselog i ljutog. Poznati kineski njoki, ravioli, pekinška patka… Svega ima i u našim kineskim restoranima, no ukus nije isti. Teško je objasniti razliku, ali Europljanima ipak više odgovara, kako je i za očekivati, «europeizirana Kineska kuhinja» u kojoj su okusi malo blaži. Netko je rekao kako vilice i nož ne smiješ spomenuti…No, u većini restorana oni su vam servirani. Ipak je to zemlja preplavljena turistima koji se teže snalaze s dva štapića. Neobična je «komunistička» podjela rada u restoranima. Pokraj stola stoji najmanje jedan konobar, ali kada predate narudžbu vidite kako ju dotični samo šalje dalje prema sljedećem konobaru, zatim vam treći donosi pribor, četvrti piće, peti vodu…Nacionalna glazba je neizbježna, simpatične su mi bile tri varijacije o cvijeću šljiva, jedna od najpopularnijih skladbi. Moguće je da je upravo ta smirujuća glazba tajna opuštenosti i marljivosti tog naroda.SIRNICA NA TURSKI NAČINU povratku uspijevamo doći dalje od aerodromske zgrade Istanbula. Jedini je to grad na svijetu koji se nalazi na dva kontinenta. Možda pod dojmom veličanstvene Kine, ali smo svi oduševljeni.Odlazimo do vidikovca s kojega se pruža pogled na velik dio grada, a onda i na slavnu sirnicu. Moram priznati da su kod nas bolje… Aja Sofiju i Plavu palaču proučavamo detaljno, a za ostalo nema vremena jer nas čeka dugi put. Planiramo se vratiti – možda ponovno na putu prema Kini?!
LAKŠE SE DIŠEU tih nekoliko dana proživjela sam jedan drugi život. Kažu kako svako putovanje osobu čini zrelijom, a putovanje u Kinu čini to barem dvostruko. Vraćamo se u naš velegrad i shvaćam kako je lijepo biti ponovno kod kuće! Divno je hodati ulicama grada bez brige kakav zrak udišemo i ne bojeći se hoće li vas pokupiti kakav biciklist ili taksist. Ipak Kinu treba vidjeti i doživjeti. Što je to istinski rub, kako se ljudi snalaze i koliko rade kako bi zaradili samo nekoliko yuana… gotovo je neshvatljivo dok se ne vide ti ljudi. Sada mi ostaje želja svratiti još koji put u Kinu, a do tada ću uživati u Hrvatskoj.
Putopis napisao milenica
