To je to: Veliko Vojvodstvo Luksemburg

Službeni naziv (Veliko Vojvodstvo Luksemburg): Groussherzogtom Lëtzebuerg (luksemburški), Grand-Duché de Luxembourg (francuski), Grossherzogtum Luxemburg (njemački)Svi manje više znate kako sam stigla u Luksemburg. Neki su me počeli zadirkivati da u stvari sjedim doma i izmišljam Mada, na plus 43, kolika čujem da je temperatura u Podgorici ovih dana, nije isključena ni mogućnost da ja u stvari sve ove dane haluciniram kvalitetno

Park princa Guillaumea u Shierenu, gdje neki dan hranismo ribetine

Ribetine princa GuillaumeaLuksemburg za mene nije onako zabavan kao što je to bila Italija. To ne znači da je ovdje loše. Nikako. Ovdje samo vrijeme provodim sasvim drugačije. Moji domaćini su moji rođaci, najbliži, sve momci sa porodicama, ženama, djecom i dane u ovoj maloj državi provodim sa njima. Kapiram ipak da ovdje, posebno uz djecu, stičem sasvim nova iskustva i potvrđujem mišljenje koliko je važno gdje i kako neko odrasta.Nakon saznanja da moja familija živi u blizini prinčevog dvorca (prince Guillaume, nasljednik Velikog vojvode Henrija, koji je državni poglavar od 2000. godine), jasnija su mi bila i pitanja petogodišnje Maje o tome gdje je moj princ i da li ću se udati za njega.Ola-la! Čitali smo i mi bajke i znali za prinčeve i princeze, ali mislim da nismo stvarno vjerovali u te priče. Maja može da vjeruje, jer su prinčevi i princeze njena stvarnost i svakodnevnica. Princ Guillaume sa ženom Sibillom i djecom samo je dva kilometra udaljen od Majine kuće.

Dvorac princa Guillaumea u gradu Luksemburgu(sa druge strane zgrade su oni čuvarišto ne trepću šta god da im uradite)A tek kakvu smo onda foru napravile njena mama i ja poslije večere prije neki dan! Maja me zove uporno da se poigramo, da pecamo ribe (sjedimo na kauču i zabacimo neke šipke od Majinog krevetića kad je ona bila beba i tako satima lovimo). Pomislila sam da bi trebalo da budem malo od pomoći u kući i prihvatim se pranja posuđa (makar da to usavršim dok sam na putu Pošto je Maja bila uporna i nije dala da ja prilazim sudoperi, njena mama i ja smo prosule priču kako ja moram da perem suđe, jer će jedino tako princ da me nađe i onda ću se ja udati za njega. I Maja je nakon toga svugdje pričala o tome! Maja je stvarno vjerovala da će princ doći. Ludnica sa djecom.Malo mi je teško nekada se sporazumjeti sa njima, jer djeca ovdje od treće godine života već počnu da uče luksemburški jezik, pa neke naše riječi ne kapiraju. Luksemburški je, kažu, mješavina njemačkog i… ne baš tako. Objašnjeno mi je da je odnos između luksemburškog i njemačkog otprilike kao između našeg i ruskog.- Ruski je kao izvrnut naš. E tako je i sa njemačkim i luksemburškim – kazaše mi. Zanimljivo mi je što, kako su meni rekli, djeca u školi uče taj jezik, ali pišu njemački. Kažu da je to stoga što je luksemburški pretežak. Francuski se takođe uči rano u osnovnoj školi i tako svi na kraju osnovnog obrazovanja govore već tri jezika. Malo li je, kad su dva od ta tri svjetski?! Naša djeca, osim toga, sva govore srpsko-crnogorsko-hrvatsko-bosanski… sve ove EX YU i, koliko sam ih ja čula, nazivaju taj jezik naškim.

Šetnja Luksemburgom… Maja i Danuskica plesačiceJuče sam skitala malo gradom. Ranije sam pomenula da sam u Shierenu (gdje je i prinčev dvorac, jel ali sam juče bila do grada Luksemburga. Po izlasku sa parkinga (sa minus pet spratova), naletjesmo sasvim slučajno da neki mini vašar, postavljena bina, čuje se pjesma. Vidjeh natpise «Summer in the city» i nađoh za putnike namjernike i program dešavanja manifestacije koja završava 15. septembra.

Detalj sa manifestacije Summer in the CitySkitali smo potom starim dijelom grada, koji se, koliko sam uspjela saznati, prvi put pominje još 963. godine. Ogromno zdanje ljudi! Stari dio grada opasan je djelimično sačuvanim zidinama (pod zaštitom UNESCO-a). Tu se nalaze još i renesansna vojvodska palata (1572.), katedrala Notre Dame (XVII vijek), Državni muzej…

Stari dio grada LuksemburgaZa razliku od dijela Italije u kojem sam bila, ovdje je mnogo naših ljudi i tako sinoć pored svih restorana i barova završismo kod čika Ibra, čikice od oko šezdeset godina, koji je u Luksemburg došao iz Beograda. Bavio se, čujem, svim i svačim, a sada pored restorana u kojem bijasmo sinoć, otvara još jedan. Otvorio je za nas bocu «Vranca», jednu, drugu… nisam brojala. Prinio nam maslinke i sir u ulju… bijaše tu više priča koje zovemo lovačkim nego bilo čega drugog, ali hajde… A dok ovo kuckam napolju se sprema neko meso i krtola pod sač i sve se bojim da se ovo mi polako spremamo za veliki Danuškicin povratak kući, pa joj sve prave po meraku i onako kako je navikla u Crnoj Gori, da joj prelaz lakše padne

Neko meso i sač 😉Uzdravlje, živi mi bili, ja odavde ne polijećem, već me čeka lijepih 2000 km puta u srijedu. Autom. Znam zasad da moramo proći kroz Njemačku. O ostalom kad se vratim :-)U stvari su baš činjenice da sav put (osim onog zaludnog iz Italije do Luksemburga, avaj ne nego do Francuske) prolazim autom bile super presudne da krenem na putovanje. Mislim, krenula bih ja svakako, ali je ta fora sa autom i tolikim kilometrima bila primamljiva posebno.Treba li nekom nešto da se kupi? Neka su sniženja ovamo, pa dok se ne razgrabi i probere da trgujem :-)Da, zaboravih umalo: juče mi je rođak imao glavu slomiti kad sam ga povela u antikvarnicu gdje je bilo starog namještaja po 6000 eura recimo fotelja. Kad je vidio cijene počeo da računa koliko je para bacio kad je izbacivao stvari iz kuće koju je kupio. Le-le! Ne bacajte ništa! Valjaće :-)UPDATE: U Luksemburgu svi idu na kolektivni godišnji odmor od prvog ponedjeljka u avgustu. Tako država nalaže. Možda vaš poslodavac ovdje i ne bi želio da odmorite, ali htio ne htio na odmor vas poslati mora. Pa vi vidite šta nije kako treba u državi Crnoj Gori…http://www.summerinthecity.lu/ http://www.gouvernement.lu