Grazie. Prego

Zaključak: ovi ljudi rade to za pare. Otvaram oči oko osam i čujem neko zveckanje. Znam da je Gago na poslu. Makar bi tako trebalo da bude. Ipak, zveckanje me poče ubjeđivati da možda ipak griješim, da je Gago kasnije krenuo da radi ili pak odlučio da uzme slobodan dan. Na mom jadnom italijanskom skuckah mu SMS, želeći mu "laku rabotu" (valjda sam baš to skuckala) i usput, ipak na našem jeziku, pitah jel’ doma. Tek mi je onda sinulo da mi je pričao o komšijama čija se terasa vidi iz sobe u kojoj ja spavam i koji po cijeli dan perkaju nešto. Živi bili!Napomena: Pranje suđa po cijeli dan ne spada u običaje u Italiji. Ne pokušavajte ovdje nekog impresionirati takoKAŽI ČIKI "GRAZIE". JESI REKLA?Naučila sam tokom ova dva-tri dana koliko sam u Italiji da ljudi ovdje jako mnogo koriste riječi "hvala" i "molim", te da ne propuštaju priliku da jedni drugima požele ugodan rad, ručak, večeru, dan… sve čega se čovjek prihvati. Cimao me Gago nekoliko puta kad se zaboravim da izgovorim "Grazie" i "Prego". Zaboravim, šta ću… ali sada su mi te dvije riječi uvijek na vrhu jezika i bojim se da ću ih reći i kad ne bude trebalo.Odosmo u planinu…HAJDEMO U PLANINEPiancavallo je jedno od pet malih italijanskih skijališta (Piancavallo, Forni di Sopra, Zoncolan, Tervisio, Sella Nevea) smještenih u pokrajini Friuli-Venezia-Giulia. Friuli-Venezia-Giulia se graniči sa Austrijom na sjeveru, Slovenijom na istoku, Venetom na zapadu i Jadranskim morem na jugu. Prije Drugog svjetskog rata regija je obuvatala prostranije teritorije koje su se dijelile na pet provincija: Trst, Goricu, Pulu, Fijum i Zaru. Danas, ovu regiju čine četiri provincije: Trst, Pordenone, Udine i Gorica.Skijalište Piancavallo je najveće i najpopularnije skijalište u regiji. Smješteno je na nadmorskoj visini od 1300 do 1850 metara. Nalazi se na samom jugu italijanskih Alpa, iznad Pordenonea (gdje sam ja) i Aviana (u kojem je američka vojna baza) i vrlo je blizu mora.

 

Pogled sa naše terase na Alpe i skijalište PiancavalloZa one koji možda planiraju, ili uostalom slučajno dođu u ovaj dio Italije: Pordenone i Aviano su dva grada (gradića prije). Ipak prelazak iz jednog u drugi otprilike liči na prelazak iz centra Podgorice u bilo koje od prigradskih naselja.

 

 

Pogled sa puta ka skijalištu na Aviano i Pordenone. U daljini je moreVozeći se iz Pordenonea prema skijalištu, samo je sreća da sam primijetila tablu koja označava kraj jednog, te potom drugu, koja označava početak drugog grada i tako ukapirala da prolazimo dobrim dijelom kroz Aviano. Do samog skijališta put je više nego odličan. Takvi su, uostalom, svi putevi kojima sam prošla od Podgorice do Pordenonea.

 

 

Detalj sa skijališta PiancavalloVratiću se samo sekund na dan putovanja i komentara Italijana, saputnika, Tonija i Fida, dok smo prolazili kroz Trebinje. Pitali su kako da jedan stranac zna kuda da ide, kad su sve table ispisane ćirilicom. No, možda je dobro što table uopšte i postoje. Šta bi da ih nema?!U Italiji, makar u ovom dijelu kojim ja svakodnevno prolazim, table su na svakom koraku, i kroz gradove i van njih. Da ste idiot, snašli biste se. Nema šanse da se bilo šta promaši.JEZICIPopismo pićence u restoranu kod Fida. Sve vrijeme smo bili na ulici, sa čašama u rukama. Izašli smo vani jer je pušenje bukvalno zabranjeno svuda u zatvorenom. Nikom ne predstavlja problem da ustane od stola, izađe vani, zapali cigaretu i vrati se u restoran, ponovo za svoj sto. Izađosmo i mi, ali se vratili nismo. Dok smo ispred restorana palili cigarete i uživali u piću ugovarajući neki poslić za subotu veče, počeli su pristizati Gagovi prijatelji Italijani i svi izreda su se zaustavljali tu kod nas, Gago bi im iznosio piće vani i tu bismo započinjali priče. Neko na italijanskom, neko na engleskom, čulo se i malo njemačkog, pa francuskog. Ove kombinacije sa različitim jezicima bijahu zbog mene. Ostali svi govore italijanski. Ja pomalo od svega drugog. Snašli smo se lijepo.Simpatični par, djevojka i momak, Italijani, impresionirali su me svako malo izgovarajući naše fraze "Dobro veče", "Dobar dan". U neku uru djevojka izgovori "pekarna". Objasnih joj da je "pekarna" izraz karakterističan za Hrvatsku, te da mi mjesto gdje se kupuje hljeb zovemo "pekara". Bijah od koristi.TAŠNICE, MAŠNICEDok smo se vraćali iz restorana u kojem i ja nađoh sebi rabote za večeras (nije običaj, ali ću se prihvatiti pranja čaša, ipak), ugledah iz auta drugi automobil, sa kojeg se vijorila bijela mašna.- Svatovi?! – pogledah u Gaga, očekujući dalje objašnjenje.- Nisu svatovi. Mašna se stavlja kao znak da su dvoje upravo vjenčani – eto i prvog stvarnog običaja.Dalje mi je Gago objasnio da se ista mašna, samo u roze ili plavoj boji na auta stavlja kada dvoje dobiju kćerku ili sina (roze za djevojčice, plavo za dječake, jasno, je li :-)) Pokušala sam napraviti fotke iz auta, ali:

 

1. bilo je suviše mračno i džaba mi blic (vozili smo noću)
2. fotografisanje su dodatno omeli semafori i ulična rasvjeta
3. kad su ukapirali ovi ispred nas u autu da mi uporno škljocamo, zaustavili su se, te nas propustili da prođemo. Biće da su ukapirali da su nam oni smetnja za neko fotografisanje, pa vele bolje da se sklone. Baš ljubazno od njih, ali mi smo htjeli slikati njih…

MLJACLijepo smo večerali sinoć. Ne lijepo, već čini mi se nikad ljepše. Ukusno, i pored toga krajnje opušteno.Nakon prolaska autom kroz Aviano i šetnje do skijališta Paincavallo, gdje smo, vjerovali ili ne, pili čaj, jer smo drhtali od zime, a ne stoga što je ljeti preporučljivo piti toplo, pa jednačiti temperaturu tijela… bla-bla… vratismo se u Aviano, u jedan američki lokal. Gago me upozorio da pazim, da se ne okliznem, jer je pod pokriven korama od kikirikija. Ljudi opušteno unutra ljušte kikiriki i bacaju otpatke svuda oko sebe. Naručismo pivce i piletinu sa krompirićima. Piletina baš piletina. Dobiješ cijelo pile samo za sebe! Ali to je baš pilence. Gago kaže da je takva sorta, iako sam u jednom momentu pomislila da su u pitanju samo koke koje neko nije pustio da porastu do kokoške. I navalismo. Bukvalno. Jelo se u tom lokalu jede rukama. Isključivo. Lijepog li užitka! Zamašćeni do lakata, sisali smo sa koščica svaki komadić mesa, močili pomfrit u neki sos i mljackali da nas svi čuju. Sumnjam da nas je u stvari neko čuo, jer su i drugi zauzeti istim mljackanjem i užitkom.

 

Je li ovo jadac Preporuka: Pub "Befed" Aviano, Italijahttp://www.befed.itOcjena (od 1 do 10): 10