Moji utisci o Barci

– čovjek se treba unaprijed pripremiti za određene frustracije. Tu u prvom redu mislim na siestu, tj. običaj malo dužih pauza koje ja tamo nisam nikako uspio pohvatati u kratkom vremenu (bio sam tamo samo 8 dana) jer ih različita mjesta imaju u različito vrijeme a dešavaju se u različito vrijeme čak i u okviru iste branše. Tako kod njih i pošte ne rade dva sata (vjerovatno im i policija ne radi po dva sata, inače imaju 4 vrste policije), većina restorana ima sieste u toku kojih ne služe hranu (a neki su i potpuno zatvoreni) kod nekih od 2 do 4 kod drugih od 4 do 8, kod trećih u neko drugo vrijeme, tj. tu vlada totalni haos. Manje radnje kao npr. odjeća, obuća, apoteke takođe imaju svoje sieste svi u različito vrijeme. Pitao sam jednog lokalca kako oni to trpe, on kaže da je najbolje ako ne znaš kad su onda da nazoveš unaprijed da ne poljubiš vrata.- što se tiče hrane u restoranima, time nisam baš bio impresioniran. Njihov lokalni specialitet ‘paelja’ je ustvari riža sa nekom vrstom mesa ili morskih plodova, mene nije baš dojmilo jer nisam baš ljubitelj riže. Kažu lokalci da paelja i nije baš najbolja u Barci i da ako hoćeš da probaš pravu stvar (kao i da osjetiš pravu Španiju po mnogim drugim pitanjima) onda trebaš otići u Valensiju ili čak u Madrid. Na Rambli ima jedan fin mali restoran sa lijeve strane kad ideš prema Kolumbu odmah poslije prolaza za onaj mali trg sa fontanom (mislim da bijaše Kraljevski trg, tamo se prodaju markice i novčići i sl.) tu je hrana bila OK i jedno mjesto sa druge strane gotičke četvrti iz pravca Barcelonete ispred neke male stare crkve, tu je bila odlična kontinentalna hrana. Tu smo dolazili nekoliko puta i hrana je svaki put bila odlična, a konobari nestandardno ljubazni za Barcelonu. Takođe smo jednom jeli u nekom nafuranom restoranu na aveniji u kojoj se nalaze one dvije poznate Gaudijeve kuće, tu su nas tako oderali da ću to pamtiti do kraja života, ja sam naručio lazanje koje sam i dobio veličine jedva veće od standardnog špila karata sa jednom grančicom bosiljka preko njih što je ukupno zauzimalo jako mali dio tanjira. Ostao sam gladan a to me je zadovoljstvo koštalo preko 20 eura i još su me pokušali zavrnuti za 3 eura za hleb koji mi nisu ni donijeli sa lazanjama. U mnogim kafićima postoje tri vrste cijena, najniža za šank, nešto viša za stolove unutar kafića i najviša za stolove vani (to izgleda recimo kao Coca Cola je 2 eura za šankom, 2.5 unutra, a 3.5 vani). To objašnjava opšte guranje lokalaca za šankovima, čak i u restoranima, što je smješno da ljudi jedu za šankom.

– ono što me nije nimalo impresioniralo u Barci je ponašanje njenih stanovnika. Vozači taksija i vozači u javnom prevozu su sasvim OK. Osoblje u buticima i radnjama su većinom jako neotesani i ne znaju se čak ni obratiti mušterijama, pokazuju krajnje znakove lijenosti i bahatosti u smislu da možeš stajati ispred face prodavačice 10 minuta a ona će brbljati sa njenom koleginicom koja stoji kraj nje ili sa nekim preko telefona i ponašati se kao da te nema. Tek će ti nešto reći ako se ti njoj prvi obratiš a i tada ćeš imati problema jer ih većina stvarno ne razumije engleski. Ovo mi se desilo više puta da ne bude zabune pa da neko misli da je neki izdvojen slučaj. Stariji prodavci su mnogo ljubazniji, kod njih se vidi da su neka druga škola. Ovo je za mene bilo jako čudno jer Španija ubire toliko love od turista a Barca vjerovatno najviše u Španiji. To je recimo u Italiji mnogo ljubaznije i orijentisano na mušterije, vidi se ko ima turističku industriju više od 100 godina a ko samo zadnjih 20-30. U Barci oni često ti i u facu kažu nešto kao "Vi turisti" skoro dodajući neke ružnije pridjeve između dve riječi. Tačno sam vidio prezir u očima tih ljudi čim im se obratiš na engleskom. Ovo sam primjetio i prema drugim turistima kojih stvarno ima tone tako da je moguće da su već lokalcima počeli ići na živce.- Ono na što dajem veliki plus je kvaliteta gradskog prevoza. Ko god bude išao savjetujem mu da uzme kartu u metrou na mašini za 6.5€ koja važi za 10 vožnji busom, metroom, tramvajem i RENFE vozom, uglavnom svim osim busa za aerodrom koji je dosta skuplji. Busovi idu na linijama svakih 6-10 minuta i jako su čisti, svi imaju klima uređaje, metro ima 4 glavne linije koje su predstavljene različitim bojama na mapama. Ovdje predlažem jednu liniju busa kojom smo mi išli, mislim da bijaše 22 ili 45, bus je karakterističan jer ide cik-cak kroz cijeli grad i završava ispod parka Guell a nama je bilo odlično jer smo u toku 45minutne vožnje kroz predgrađa stvarno vidjeli kako tamo narod živi.- Španci me generalno nisu dojmili, nekako mi izgledaju isprazno, glupavo i lakomisleno u ponašanju, mada je to možda i zbog jezičke barijere. Mi smo boravili u jednom stanu u gotičkoj četvrti, i ponovo ista priča o neljubaznosti od vlasnika stana, tako da to ne bi nikome preporučio. Stan je bio u mnogo lošijem stanju nego što je to bilo na slikama preko Interneta, toalet veličine 2 kvadrata, sve sa tuš kabinom u kojoj se jedva možeš okrenuti, stubište sa stepenicama u kojim fale stepenici, itd. Inače su se Španci potpuno iselili iz gotičke četvrti i otišli u predgrađa i prepustili tamo život crncima i arapima. Ja u našoj maloj ulici nisam vidio nijednog bijelca, tako da je malo frka naveče kad se vraćaš u stan jer lokalna ekipa stoji okolo u grupicama arapi naspram crnaca u potkošuljama i bulje u tebe. Na sreću nikad nam niko nije ništa dobacio ili nas dirao, mada jedno popodne jesmo prisustvovali vikanju i početku tuče između arapina i crnca. U drugim djelovima grada sami Španci, tamo nema arapa ili crnaca osim kao posluga, ali nema ni puno djece, gospođe i gđice vodaju pse (koji su tamo postali stvarno popularni) i vode ih u salone za uljepšavanje i oblačenje, klinci su puni pirsinga, furaju hlače spuštene ispod pola dupeta i pokazuju ostale znakove civilizacije u propadanju.

– Vidim da niko gore nije spomenuo jedno mjesto koje se nalazi ispod MNAC (muzej nacionalne umjetnosti Katalonije) prema dvije kule-kapije koje se zovu Fira a iza njih je neki trg (mislim da to bijaše Placa de Espanya, to je prvi veliki trg na koji naiđete kad se vozite od aerodroma prema centru grada). Na tom potezu od trga sve do MNAC muzeja se kaskadno prema brdu nalaze fontane koje svjetle u bojama samo u toku te predstave. Tu je svako veče show sa svjetlima i kontrolom glavnog vodoskoka. Taj show počinje oko 8 naveče i traje možda 1 sat i definitivno je nešto što treba vidjeti. Cijela priče počinje odom radosti i voda pleše u ritmu uglavnom klasične muzike. To je sve osmišljeno za olimpijadu 1992 godine.- druga stvar je turistički bus otvorenog tipa za koji kupite kartu na Placa de Catalunya (kraj njihove Knez Mihajlove, tj. Ramblasa) i ta karta košta 17 eura. To je bar za mene bila jedna od najboljih investicija a na prvi pogled izgleda skupo. Radi se o sledećem, sa tom kartom u stvari dobijate cjelodnevno korištenje tri bus linije (crvena, plava i žuta) sa turističkim vodičima koje vas vode kraj najpoznatijih mjesta koja se mogu vidjeti u Barci i još dobijete jednu malu knjižicu sa kuponima koji vam daju popuste za ulaz u muzeje, u Sagrada Familiju, park Guell, itd., tako da vas to ustvari ne košta 17 eura nego dosta manje. Za obilazak vam treba otprilike cijeli dan, ja lično preporučujem crvenu i plavu liniju, jer se na žutoj nema puno šta vidjeti. Za cijeli dan se ne mogu obići svi objekti kraj kojih prolaze ti busovi ali je dobro odabrati one koji vas zanimaju ili objekte u određenom dijelu grada pa onda sutradan obići ponovo one preostale kad vam je to mnogo lakše jer možete vizuelizirati cijeli grad. Mi smo npr. tim busom išli drugog dana i vozali smo se od jedne do druge tačke od 10 ujutro do 7 naveče i baš je bilo odlično. Osim toga taj bus pruža odlično mjesto za druženje jer su svi u busu turisti kao i ti.Toliko.